U Berlinu se od 3-5. marta održava peti sastanak Europskog vijeća vjerskih lidera, kojeg čine po pet predstavnika krćanstva, islama, judeizma i drugih europskih vjera.  U svom uvodnom govoru moderator biskup Gunnar Štalset (Gunnar Stålsett) je naglasio: „Sastali smo se u ovom gradu (Berlinu) da govorimo o temi 'Liječenje pamćenja i suočavanje sa budućnošću. Uloga vjere u dijalogu kultura'. Patnje i grijesi prošlosti ne mogu se izbrisati. Griješimo kad zahtjevamo od drugih da zaborave prošlost. No, naša povijest i naše pamćenje može se tretirati na drugačiji način... Mi ne zaboravljamo što se dogodilo, mi ne umišljamo da se u prošlosti nije ništa dogodilo, ali mi prošlost pamtimo na drugačiji način.“

Kao ko-moderator Europskog vijeća vjerskih lidera, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je u svom govoru između ostalog rekao: „Primjetno je da Europa sve više postaje svjesna da je i islam njezina vjera i kultura, pa je stoga obaveza muslimana da Europu prihvate kao dom mira i suživota, u kojem važi princip jedinstva u različitosti. Kao što je poznato, drugi sastanak ovog Vijeća održan je u septembru 2003. god. u Sarajevu, gradu koji pamti bol i patnju sličnu ovoj koju pamti Berlin. Ali Sarajevo ima srce, kao što ga ima i Berlin, da patnju pretvori u nadu, koja treba da budućnost Europe pretvori u istinu i pravdu, kao uvjet za pomirenje među ljudima i narodima tako da se više nikad u Europi ne ponovi ni holokaust Jevrejima, ni genocid muslimanima“ – zaključio je reisu-l-ulema Cerić. 

Sastanak Europskog vijeća vjerskioh lidera u Berlinu ostat će upamćen po usvajanju „Berlinske deklaracije o međureligijskom dijalogu“ u prisustvu savjetnika u Europskoj uniji za vjerska pitanja gosp. Jorge Cessar das Neves, ambasadora Omura Orhana, specijalnog predstavnika OSCE-a za borbu protiv islamofobije i gosp. Ulricha Bunjesa, izaslanika Vijeća Europe. 

MINA donosi neke dijelove Berlinske deklaracije, u kojoj se kaže: Ova 2008. godina proglašena je Europskom godinom međukulturnog dijaloga. U pluralističkoj Europi dijalog kroz različite vidove – kulturni, lingvistički ili religijski – ima veliki značaj. Danas se u cijeloj Europi vodi debata o značenju identiteta, gdje je religija vrlo često u središtu pažnje.Od 3. do 5. marta 2008. god.

Europsko vijeće vjerskih lidera se sastao u Berlinu, gradu koji simbolizira historiju podjele Europe, ali i pomirenja i novog početka. Kao vjerski lideri mi podržavamo inicijative za promicanje dijaloga u Europi. S ciljem da potakne hrabar, odgovoran i dobro upučen međuvjerski dijalog na svim razinama europskog društva, Europsko vijeće vjerskih lidera donosi Berlinsku deklaraciju o međuvjerskom dijalogu, u kojoj se kaže:  

(1)           Religija je utkana u Europu. Kršćanstvo islam i judaizam su oblikovali europsku historiju. U svakom gradu i selu Europe postoji najmanje jedna kuća za molitvu: crkva, džamija ili sinagoga. Da bi se osigurala napredna i harmonična budućnost Europe, ljudi različitih vjera moraju živjeti u miru sa drugima. 

(2) Međuvjerski dijalog pretpostavlja kako sličnosti tako i  razlike. U međuvjerskom dijalogu Vijeće prihvata da ljudska bića svih vjera dijele određena iskustva, potrebe i sklonosti. Vijeće također prihvata da smo različiti jedni od drugih. Naše vjerske tradicije su formirale različita društvena pravila i modele. Jedan od ciljeva međuvjerskog dijaloga je da se smanje pogrešne percepcije o vjerskoj i kulturnoj različotosti.

 (3) Međuvjerski dijalog se temelji na poštivanju ljudskih prava.  Međuvjerski dijalog treba graditi na predanosti – koju imamo u svim velikim vjerskim tradicijama – do Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koja teži ka kodifikaciji zajednićkih vrijednosti. Predanost ljudskim pravima ne isključuje različit pogled na svijet i poseban moralno-etički nazor. 

(4)Poznavanje vlastite tradicije osigurava međuvjersko razumijevanje. Otvoren i iskren međuvjerski dijalog je moguć ako imamo pouzdano znanje o vlastitoj tradiciji. Religijske istine se uzimaju kao apsolutne, ali u dialogu sa drugim vjerama vlastito vjersko uvjerenje ne smije isključivati drugoga i drugačijeg.

(5) Vjera ima prirodno mjestu u javnom životu. Vjera nastavlja da ima značajnu ulogu u javnom životu Europe . To važi kako za manjinske tako i za većinske vjere. Javno očitovanje vjerskih simbola ili obilježavanje vjerskih blagdana nisu ni opasnost drugim vjerama, ni prijetnja društvenoj koheziji. Ponekad se nepoštivanjem vjerskih osjećanja želi nametnuti sekularni svjetonazor. Vjerske manjine u Europi se ne osjećaju ugroženim zbog  javnog proslavljanja Božića i Uskrsa u mjestima gdje je to tradicija ako im se osigura pravo da i one mogu javno obilježavati svoje vjerske blagdane. 

Vjerski lideri dijele odgovornost za međuvjerski dijalog.

Uvjereni da je vjerski dijalog važan za miroljubivu i prosperitetnu Europu, Europsko vijeće vjerskih lidera poziva vjerske autoritete svih vjerskih tradicija na svakom dijelu europskog kontinenta da se pridruže vjerskom dijalogu utemeljenom na principima koji su naznačeni u ovoj Deklaraciji. Vijeće poziva sve vjerske predstavnike u Europi da se uključe u najvažniji dijalog, a to je „dijalog suživota“ u lokalnim zajednicama, u porodicama i na radnim mjestima.  Vijeće poziva vlasti na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini da se uključe u konstruktivan dijalog sa vjerskim zajednicama uz uvažavanje različitih uloga jednih u odnosu na druge, te da osiguraju okvir za vjersku praksu koja će donijeti mirnu koegzistenciju u Europi.