Naravno, Barack Obama neće odmah početi izravne diplomatske pregovore s Hamasom, ali će uspostavljanjem neizravnog kontakta ispipavati teren i pokušati naći način da i javno pokaže da je potpuno isključivanje Hamasa iz pregovora kontraproduktivno, odnosno da će se i s predstavnicima te organizacije morati komunicirati ako se zaista nešto želi postići.

Iako su i Barack Obama i njegova buduća državna tajnica Hillary Clinton tokom svojih kampanja službeno stali na stranu Izraela, njihovi prijašnji stavovi o tome šta bi trebalo učiniti u rješavanju bliskoistočnog sukoba između Izraela i Palestinaca nagovještavaju da bi politika nove administracija mogla biti uravnoteženija, odnosno da bi mogla, umjesto bezrezervne i apsolutne podrška Izraelu, uključiti i bitno više podrške palestinskoj strani, odnosno u rješavanju problema sukoba unutar same Palestinske samouprave, koji je i doveo do kaosa kojem smo danas svjedoci.

Obamina administracija vjerojatno će postupno graditi mrežu koja će u rješavanje sukoba uključiti sve strane. Pri tome Barack Obama sigurno neće riskirati da da politički legitimitet Hamasu zato što bi to ipak bio krajnje riskantan politički potez.

No Obama je i ipak vezan 20. januarom, danom kada će zaista moći početi djelovati kao predsjednik. Izraelska vojna operacija izazvala je krizu s kojom će se Obama morati suočiti, no ono što on sigurno ne želi jest situacija svršenoga čina u kojoj će moći samo verbalno reagirati na ono što se već dogodilo. Kao i na svim drugim kriznim poljima, a ima ih zaista podosta, Obama ne želi da mu se oduzme mogućnost da u djelo provede svoju promišljenu i razrađenu politiku.

Stoga je jasno da on gotovo sigurno neće pristati na situaciju u kojoj će Izrael voditi igru i neće slušati nikoga. Obama će određenim pritiskom morati uvjeriti Izrael da je došlo vrijeme da se pregovara i s najljućim neprijateljima.

(vecernji)