Uzviseni Stvoritelj kaze u 15. ajetu sure Az-Zuhruf:
“A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik.” I zaista smo nezahvalni i najkompleksnija Allahova stvorenja.
Upitao sam jednog momka zasto ne dodje na dzumu, drugog za ramazansko druzenje, a treceg za neobavezni ders. Svaki od njih kasnije je priznao da ne zeli da ide na takvo nesto, jer mozda ce cuti nesto, a onda ce ga morati primjeniti.
U jednu ruku to je refleksija iskre imana, jer da covjek nema ni trunke imana, on bi na Allahov govor i sunnet Poslanika s.a.w.s. bio gluh i nebi ga to podstaknulo da razmislja i radi. A drugacije gledano to je kukavicluk, strah od nepoznatog i zelja za dunjalukom sto sve kupa je ocigledan gaflet (nesvjesnost prisutnosti Allahove milosti).

Od Mu’avije b. Ebi Sufijana r.a. se prenosi da je rekao: “Čuo sam Vjerovjesnika s.a.w.s. kako kaže:

Kome Allah želi dobro, poduči ga vjeri. Ja sam samo djelitelj, a Allah daje. Ovaj ummet će konstantno biti na Allahovom putu, neće im štetiti oni koji se ne slažu sa njima, sve dok ne dođe Allahova odredba.” (Muttefekun alejh, Sahihul Buahri – El-Ilm, br.71)

Iz ovog hadisa se razumje, kaže Ibn Hadžer, da je onome koji nije podučen vjeri, tj. onome koji nije naučio temelje islama, niti praktične propise koji se za njih vezuju, onemogućeno dobro. (Hanefijski Fikh, Mahmud Tuhmaz, str.13)

Zar bi okrenuo leđa kada bi ti neko ponudio kesu para, suprugu/a tvojih snova i dobar posao?

Pa zasto onda okreces leđa znanju o Allahu i njegovim propisima?
To znanje te vodi vodi u bolji i sto je bitnije jasniji zivot.
Svaka zivotna poteskoca ti postaje jasna i prelazi u svjesno stanje,
a svako dobro ti je znak u obliku nagrade, ukoliko nisi munafik (licemjer). 

Covjek koji moze da izjavi recenicu kao gore navedenu, on zaista krije veliki potencijal. Zašto?

U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a. se kaže da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: “Ljudi su plemeniti poput plemenitosti srebra i zlata. Najbolji u džahilijjetu(neznanju) su najbolji i u islamu, ako vjeru razumiju. Duše su im mobilizirane vojske, one koje se prepoznaju – zbližavaju se, a one koje se ne prepoznaju – udaljavaju se!. (Muttefekun alejh, Muslim – El Bir br. 2638)

Dakle potencijal je ocigledan, a i osjecaj da ono sto kriju Allahove rijeci je toliko jako da ne moze da odoli.

To je zapravo stanje kojem dusa tezi od kada je stvorena i usplahiri se kada se na to pomisli, a kamo li kada se ide tim putem.

Svako osjeti kada je dosao njegov trenutak da ide pravim putem, a to kod nas zovu - prilika da dođes tobe.
Nemoj biti nepravedan prema sebi i sebi nanositi zulum (stetu) pa u toj prilici biti tvrdoglav i tada ne ici za onim čemu dusa tezi.

Ono sto te tamo ceka je mnogo bolje od toga sto sada imas, samo da ljudi znaju.

A Allah kaze u 86. ajetu sure Alu Imran: “Allah neće ukazati na Pravi put onim ljudima koji su postali nevjernici, nakon što su bili vjernici i tvrdili da je Poslanik istina, a pruženi su im i jasni dokazi! - Neće Allah ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.“

Niko nece na Sudnjem danu moci tvrditi da nije bio vjernik, a da je osjecao ovo sto je opisano u ovom tekstu.
A tesko se onome ko ravnodusan prema Allahovim rijecima ostane. 

U narodu postoji pogresna informacija o izostanku sa dzume, pa se prica da tri izostanka izvode iz vjere.

Ne, ne izvode iz vjere, nego je kazna jos gora. Postoji mogucnost da Allah zapecati srce tog insana. Tačna predaja glasi ovako:

Poslanik s.a.w.s. je rekao: „Ko izostavi tri džume ravnodušno, Allah će mu zapečtati srce.“ (Ebu Davud-1052, Et-Tirmizi, Ibn Madža, Ahmed, a slično prenosi i Muslim)

Dakle ravnodusnost moze biti kobna. Sjetimo se opisa Poslanika s.a.w.s. koji kaze:

„ Rekao je Allah s.w.t.: - Ja sam sa Svojim robom kada misli o Meni. S njim sam kad god Me se sjeti. Ako Me se sjeti u osami, i Ja se sjetim njega kad sam sam; ako Me se, pak, sjeti dok je u drustvu, i Ja se njega sjetim u jos ljepsem drustvu. Kad mi se priblizi za pedalj, i Ja se njemu priblizim za lakat, a ako Mi se priblizi za lakat, Ja se njemu priblizim za rukohvat. Najzad, ako Mi se priblizi hodom, Ja cu se njemu priblizavati zurbom.“

Allah je Najmilostiviji i nema Gospodara pored njega.

Došlo je doba kada ima puno knjiga, a najmanje znanja.

Da kvalitet knjiga opada je ocito i da se pise svasta i da pise svako.
Ali neznanje dolazi iz ravnodusnosti prema knjizi i ne citanju iste.
Primarni izvor znanja muslimana je Kur´an, a sekundarni sunnetski izvori.
Mi smo i prema Kur´anu nemarni, a stime i ne marimo ni o Allahu, jer to je Njegov govor. 

Ljudi bjeze od islamske knjige kao i sto bjeze od predavanja, dzume i svega gdje se moze cuti sta korisno.
Razlog je isti, uz to da sejtan jos lakse insana nagovori da ne cita, nego da ne slusa.
Istinske korake u preobrazbi insan dozivi tek kada pocne da cita. Svaka knjiga ga mjenja nesvjesno. 

Prva rijec koju je Allah objavio Poslaniku s.a.w.s. je bila "Citaj!",
pa i nama je radi toga to prva naredba. Iz nje ostale polahko pocinju nicati. 

Počeo je mjesec Allahove milosti pa ne budimo ravnodusni i nemarni,
jer to nam je velika prilika da zazivimo bolji zivot i zasluzimo nagradu. 

Da bi sejtanu otezali, obecajte sebi i Allahu nesto konkretno u prvim danima mubarek mjeseca Ramazana.
Npr. vratimo se izvoru i obecajmo da cemo tokom mjeseca Ramazan procitati citav, pola ili mozda samo cetvrtinu Kur´ana,
ali ustrajmo u tome i sjetimo se kada sejtan pocne saptati, da smo obecali Allahu da cemo pa ustrajmo u tome. 

Allah je uistinu Najmilostiviji i Jedini nas Gospodar.
Ya Rabbi, smiluj nam se i oprosti nam nase grijehe u ovom mubarek mjesecu.

Amin.