Sadrvan.com - SMISAO TEOBE U ISLAMU II

SMISAO TEOBE U ISLAMU
( II )
«Kod Allaha je primljena teoba onih koji loše djelo učine iz neznanja, a zatim se ubrzo pokaju. Takvima će Allah oprostiti, Allah je sveznajući i mudri. Ali nema pokajanja za one koji rade loša djela, pa kad nekom od njih dođe smrt, on kaže:”Ja se sada zaista kajem!” Niti ima pokajanja za one koji umru kao kafiri! Takvima smo Mi bolnu patnju pripremili“! (en-Nisa, 17. i 18. ajet).

Ako analiziramo danasnje stanje muslimana u svijetu, stanje u jednom narodu, porodici ili braku, pa čak ako razmislimo o stanju pojedinca i njegovom nezadovoljstvu skoro u svakom pogledu, doći ćemo do zaključka da je takvo stanje posljedica udaljenosti od Allahovoga dina, neprakticiranja islamskog načina življenja i činjenja grijeha. Prestanak činjenja grijeha, povratak Allahovome dinu i uspostavljanje islamskog načina življenja bi zasigurno muslimanski ummet izveli iz stanja u kome se nalazi.
« Ko se odrekne harama, Allah će mu naknaditi bereket u halalu » !

U vrijeme Poslanika, s.a.v.s bio jedan čovjek koji je volio krasti. Bilo mu je to u krvi. Jedne noći oko akšam namaza sine mu misao da navrati u džamiju gdje je Poslanik, s.a.v.s, držao ders. Sjeo je u ugao i slušao Poslanika. Poslanik, s.a.v.s, je tada izgovorio ovu rečenicu:” Nema čovjeka koji se odrekne harama, a da mu Allah neće još bolje naknaditi u halalu » !
Zacrvenio se, postidio i izašao napolje. Dugo je razmišljao o sebi i o Poslanikovim riječima koje je maločas čuo. Gadio se na sebe. Vidjevši da će izgubiti klijenta, šejtan ga poče salijetati sa svih strana i uspije ga navesti da ponovo razmišlja o svojoj navici. Naišao je na jednu otvorenu kuću, privukao se do ulaza i vidjevši da nema nikoga udje unutra. Jedna soba je bila puna raznih stvari, u drugoj je već odredio koje će mu odijelo najbolje stajati da više ne hoda poderan i bijedan, a u trećoj ugleda ženu kako spava. “Kakva prilika”- pomisli u sebi: “Svega ću nakrasti, obući se i još žena sama”!
U tom momentu bljesnu mu misao i slika iz Poslanikova mesdžida, a riječi koje je tada čuo parale su mu mozak:” Nema čovjeka koji se odrekne harama, a da mu Allah neće još bolje naknaditi u halalu”! Nekoliko je puta polazio da izadje iz kuće, vraćao se ponovo, zastajao i na kraju odlučio: sutradan pravo u dzamiju.
Kad je ušao u džamiju, sjeo je ponovo u isti ugao mesdžida i slušao. U tom na vrata ulazi žena i kaže:”Allahov poslaniče, ja sam sama u kući, sinoć je dolazio lopov, ali srećom ništa nije ukrao, a moglo se svašta dogoditi. Nego ti meni nađi nekoga da se udam za njega i da vodi brigu o meni”!
Poslanik, s.a.v.s, pozva onog čovjeka, vjenča ih i reče da idu živjeti zajedno u njenoj kući uz Allahov bereket. Dakle, čovjek se odrekao harama i dobio daleko više na halal način.
Salavat i selam tebi o Resule koji ljude na siliš okovima na pokornost i halal.

Griješnici ne zaslužuju vjernike !

Merthad b. Ebi Merthad el-Ganevijj el-Fidaijj, je iz Mekke prema Medini tajno izvodio nemoćne muslimane. Dakle, on bi oslobadjao zarobljene muslimane koje su musrici vezali da nebi išli u Medinu. Uglavnom bi ih oslobadjao i izvodio noću. U to vrijeme u Mekki je živjela jedna prostitutka po imenu Anak, koja je dobro poznavala Merthada. Kad je htio osloboditi i izvesti jednog čovjeka kome je to bio obećao, tiho je došao pored visokog zida i pošto je bila mjesečina, ta pogana žena je ugledala njegovu sjenku pored zida i upitala : »Jesi li to ti Merthade » ? « Jesam »-odgovorio sam. « Dobro mi došao ! Tamam, idemo večeras kod mene na konak”!
“Okrenuo sam glavu na drugu stranu i rekao:”O Anak, Allah je zabranio osamljivanje i zinaluk”!
“Nisam ni izgovorio do kraja, a ona je iz sveg glasa zavikala:”O Mekkelije, evo čovjeka, odvodi vam i krijumčari zarobljenike u Medinu”!
Ugledao sam osmoricu ljudi i počeo bježati, da bi se sakrio u obližnjoj pećini. Slijedili su moj trag i došli do pećine, a ja sam drhtao do straha, medjutim, Allah im je stavio zastor na oči, tako da me nisu vidjeli, iako su mokrili u pećinu i njihova mokraća me prskala po glavi. Kad su odustali od potjere i vratili se, krišom sam se došunjao do čovjeka kome sam obećao da ću ga osloboditi i izvesti, odriješio ga, uzeo na ledja, iako je bio vrlo težak i prebacio ga preko zida. Kad smo stigli u Medinu otišao sam Poslaniku, s.a.v.s i upitao ga:”Allahov poslaniče, da li da oženim Anak”? Poslanik mi ništa nije odgovorio, već je šutio sve dok nije objavljeno:”Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mušrikom, a bludnicu ne treba da ženi osim bludnik ili mušrik. Vjernicima je to haram”! (en-Nur, 3. ajet). (Et-Tirmizij i en-Nesai).

Šta usporava i odgađa teobuNemarnost prema grijesima i ustrajnost u njima
Umanjivanje težine grijeha i nemarnost u griješenju su najčešći uzroci odgađanja teobe. Međutim Allah kaže:”...za vas to nije strašno, ali je kod Allaha golemo”! (an-Nur, 15. ajet). „Iskreni vjernik svoje grijehe vidi kao brdo koje ga može svakog časa zatrpati, a za munafika je grijeh poput muhe koja mu padne na nos, mahne rukom i ona odleti“. Aiša, r.a, je u prisustvu Poslanika, s.a.v.s, za jednu svoju inoču ironično rekla „kako je malog rasta“, a Poslanik joj odgovori:“O Aiša, rekla si tako tešku riječ, kad bi se pomiješala sa morskom vodom, zaprljala bi je“! (Bilježi ga Ebu Dawud i et-Tirmizij od Aiše. Sahihul džamiu es-sagiru 5140). Resul nas je upozorio na „beznačajne i neznatne grijehe“:“ Cuvajte se neznatnih i sitnih grijeha, to vam je poput grupe ljudi koja odsjedne u dolini, pa ovaj donese grancicu, ovaj donese grancicu i tako ispeku hljeb. Kada neko bude polagao racune za sitne grijehe, oni ce ga upropastiti”! (Biljezi ga Ahmed u Sahihul dzami’u, 2686.)
Zavaravanje dugom nadom
Jedan od razloga odgađanja teobe i ravnodušnosti prema grijesima je i zavaravanje lažnom nadom. Insan uvijek misli kako ima vremena i govori:“Dok ovo ili ono uradim, završim, ima vrmena i slično. Smrt je bliža nego žila kucavica, niko ne zna kad će melek smrti doći, zato insan mora biti uvijek spreman, a torba za ahiretsko putovanje mora biti uvijek pri ruci! Poslanik nas savjetuje:“Na dunjaluku se uvijek ponašaj kao nepoznat ili prijelaznik preko puta i smatraj se stanovnikom kabura“! Ibnu Omer bi govorio:“Kad osvaneš ne očekuj omrknuće, a kad zanoćiš ne očekuj da ćeš osvanuti. Uzmi malo od zdravlja za bolest i od života za smrt“! (Bilježi ga el-Buhari).
Džahilske isprike
Ima ljudi koji nastavljaju griješiti opravdavajući se objektivnim okolnostima, podnebljem i masovnim griješenjem, kada i kaderom i slično. Poslanik, s.a.v.s, upozorava:” Ne budite s masom, pa da kazete:” Ako drugi cine dobro, cinicemo ga i mi, ako drugi grijese, grijesicemo i mi, nego budite cvrsti i ustrajni pa ako drugi cine dobro, da ga cinitei vi, a ako grijese, da ne budete zalimi”. (Bilježi ga et-Tirmizij).
Šta će reći moje društvo
Kada griješnik izabere povratak Allahu, on prekida griješenje, napušta mjesta u kojima je griješio i društvo koje ga je podsticalo na grijeh. Naravno, šejtan je poražen i tužan kad se neko pokaje i vrati svome dinu. Staro društvo će teško prihvatiti gubitak istomišljenika, koji se vraća istini. Ismijavaće ga, provocirati, omalovažavati i ucjenjivati otkrivanjem onog što o njemu nije bilo još poznato i slično. Čovjek koji se kaje mora biti svjestan da je Allah najpreči i da je istinska i najgora sramota ona na Sudnjem danu, kad dođe pred Allaha.

Šta podstiče na teobu ?
1.Svijest o Allahu i dužnostima prema Njemu
Jednom je Poslanik, s.a.v.s, upitao Muaza, r.a:”Znaš li Muaze, koja su to prava Allaha kod Njegovih robova i koja su prava robova kod Allaha”? Muaz odogvori:”Allah i Njegov resul najbolje znaju”! Poslanik mu zatim reče:”Allahova prava kod robova su da Mu čine ibadet i da Mu ništa ravnim ne smatraju, a pravo robova kod Allaha je da ih ne kazni”! (el-Buhari i Muslim).
Prenosi se kako je Adem, a.s, nakon što je učinio grijeh, počeo izbezumljeno trčati po džennetu, pa ga je Allah upitao:»Jeli to bježiš da umakneš, o Ademe»? Adem, a.s, odgovori:»Ne, Gospodaru moj, ne mogu ja Tebi umaći, već bježim što me je stid»!

2. Razmišljanje o smrti i kaburu

Svjestan insan razmišlja o Allahovim riječima:”O vjernici, budite svjesni Allaha i neka svako vidi šta je pripremio za sutra”! (el-Hašr). Poslanik, s.a.v.s, je rekao:”Često razmišljajte o onome što će uništiti užitke, razmišljajte o smrti”! (Bilježi ga et-Tirmizij u ez-Zuhdu, 2307). Došla je neka žena Aiši, r.a, i požalila se na okrutnost srca, a ona joj odgovori : »Razmišljaj često o smrti, pa će ti srce omekšati”!
Omer b. Abdul Aziz zamolio nekog alima da ga posavjetuje,a ovaj mu reče:“Nisi prvi halifa koji će okusiti smrt! “Reci mi još nešto”! “Niko od tvojih predaka pa sve do Adema nije ostao,a da nije okusio smrt, sad si ti na redu“! Omer b. Abdul Aziz gorko zaplaka.
Rebi’ b. Khathim je, kažu, u svojoj kući iskopao kabur i svaki bi dan silazio i lijegao u njega, kako bi mu uvijek smrt bila na umu. Kažu da je rekao:»Kad bi moje srce zaboravilo smrt samo jedan sat, ono bi se pokvarilo»!

3. Razmišlajnje o ahiretu, džennetu i džehennemu

Aiša, r.a, prenosi od Poslanika da je rekao:»Ljudi će na kijametskom danu biti proživljeni goli, bosi i neobrezani». Aiša ga potom upita:»Zar će tako ljudi i žene gledati jedni u druge, Allahov poslaniče»? Poslanik odgovori:»Prizor će biti isuviše težak i strašan, da bi se o tome bavili»! (Muttefekun alejhi).
Razmišljanje o smrtnom hropcu, o pitanjima u kaburu, stajanju pred Allahom, o svojoj knjizi djela, o pratnji vodiča i svjedoka, o vatri i ključaloj vodi, o ljepotama dženneta i drugim prizorima i vrijednostima ahireta bez sumnje je itekakav podstrek i motiv za teobu.
Odgoj pokvarenjaka

Došao neki pokvarenjak jednoj čestitoj ženi i počeo joj se udvarati, kako bi je naveo da učini grijeh, a ona mu postavi nekoliko pitanja, koja su ga preodgojila i vratila Allahu. Ona ga je pitala:"
Kad bi došao melek smrti da ti uzme dušu, da li bi ti bilo drago da si učinio taj grijeh"?
"Ne"- odgovori on.
Kad bi te spustili u kabur i posadili da odgovaraš na pitanja meleka, bili ti bilo drago da si učinio ovaj grijeh?
"Ne"-odgovori on.
Kad bi vidio kako se ljudima dijele knjige njihovih djela, a ti ne znaš da li ćeš tvoju knjigu dobiti sa lijeve ili sa desne strane, bili ti bilo drago da si učinio taj grijeh?
"Nebi"-odgovori on.
Kad bi se našao pred sirat ćuprijom i ne znaš hoćeš li uspjeti preći ili nećeš, da li bi ti bilo drago da si učinio taj grijeh?
"Ne"- odgovori on.
Kad bi preda te bio uspostavljen mizan i ti bio doveden pred njega, pa ne znaš koja će strana pretegnuti, da li bi ti tad bilo drago da si učinio taj grijeh?
"Ne"-odgovori on.
Kad bi došao pred Allaha da poloziš račun, bili ti tad bilo drago da si učinio taj grijeh?
"Ne"-odgovori on.
Pokvarenjak malo razmisli, poblijedi, obli ga hladan znoj, a onda učini teobu i vrati se Allahu.
Čovječe, kada te šejtan dovede u sličnu situaciju da učiniš grijeh, postavi sebi ova pitanja, a zatim na njih odgovori, a onda posmatraj šta će se desiti!

Posljedice činjenja grijeha i odgađanja teobe

Učinjeni grijesi imaju vrlo loše, ruzne i štetne posljedice za srce, za tijelo, na dunjaluku i na ahiretu. Te posljedice su:
Uskraćenost znanja, jer je znanje svijetlo(nur) kojim Allah obasjava srce, a grijesi gase taj nur.
Praznina koja nastaje izmedju griješnika i Allaha, kojoj nije ravna nikakva praznina.
Teškoca u svim stvarima. Šta god podje da uradi, griješniku ne polazi za rukom.
Tama koju griješnik osjeća u svom srcu, isto kao što osjeća duboku nocnu tamu.
Što je tama dublja i gušca, sve je zbunjeniji, ona mu prelazi na lice i prepoznatljiva je svakom razumnom stvorenju.
Od posljedica učinjenog grijeha malaksava i tijelo i srce.
Nemarnost u pokornosti i gubitak berićeta.
Grijesi su uzrok mnogim poniženjima, kao što i zaglupljuju razum, tj. gase njegov nur.
Grijesi uništavaju blagodati i vode u siromaštvo i kad god je čovjek izgubio neku blagodat, izgubio ju je samo zbog učinjenog grijeha, kao kad god ga je pogodila kakva nevolja, nije ga pogodila, a da nije učinio neki grijeh. "Svaka nevolja koja vas pogodi, djelo je vaših ruku, a On oprašta mnogo".

Težina grijeha i snaga iskrene teobe

Ebu Mihdžen et-Thekafi je imao iskušenje u alkoholu, od koga se nije mogao lahko osloboditi. Privodili su ga, bio je bičevan, ali se ponovo vraćao haramu. Medjutim, taj mu haram nije poslužio kao isprika da nešto ne uradi za svoj din. Nije dozvolio da tome grijehu doda novi – nemarnost prema dinu. Volio je islam, borio se za njega i štitio muslimane. Kad su se borci spremali u bitku na el-Kadisiji protiv Persije, uzeo je oružje i krenuo s njima. Želio je darovati svoju krv za la ilahe illallah. Ali dok je bio s vojskom opet je pio alkohol, pa su ga doveli Sa’du, r.a, i on se konsultovao sa ashabima šta da rade s njim, kako da ga kazne?! Neko je predložio da mu zabrane učesće u bitki !!! Subhanallah ! Kazna da ne učestvuje u bitki ! Kako je to bolna kazna?! Predlagač je znao da mu je žarka želja da bude šehid !
Vojska je zauzela položaje, Ebu Mihdžen zavezan u lance ! Tamam što je emir Sa’ad, r.a, mislio započeti komandovanje, osjetio je velike bolove u tijelu, tako da je bio primoran otići u zaklon i otuda voditi bitku. Kakav hendikep i iskušenje!
Bitka je započela, digla se prašina, čuli su se jauci, glasovi, povici, letile su šehidske duše, vrata dženneta su bila otvorena. Konjanici su bili na izmaku snage, broj im se znatno smanjivao, a Ebu Mihdžen u lancima. Duša mu gori od želje za šehadetom, krv urla u žilama, srce čezne za smrću.
Ugledao je ženu Sa’da, r.a, kako sve tužno posmatra, pa joj se molećivo obrati:“Odriješi me Selma i daj mi konja i oružje Sa’da, tako mi Allaha, ako poginem, odmoritćete se od mene, a ako ostanem živ obećavam ti da ću ponovo u lance“!
I zaista oslobodila ga je okova, dala mu Sa’dova konja i oružje i on krenu kroz prašinu u boj. Bitka je ubrzo poprimila drugi tok, a Sa’d je iznenađeno posmatrao šta se dogadja. “Tako mi Allaha, ovo su udarci Ebu Mihdžena, a konj je Sa’dov, ali Ebu Mihdžen je po kazni zavezan lancima, a konj privezan za drvo“.
Bitka se završila, a Sa’d upita za konjanika i konja. Selma mu objasni da je to bio Ebu Mihdžen, a on upita:“Zar nije bio zavezan“? “Jeste”- odgovori Selma i ispriča mu šta se dogodilo. Potom se Sa’d sage i odriješi Ebu Mihdžena iz okova i reče mu:”Ustani, tako mi Allaha, nikad te više neću udariti zbog alkohola”! Ebu Mihdžen ustade i reče:”Pio sam, a ti si me bičevima čistio od te pogani i tako mi Allaha, od sada više nikad u moja usta neće”!

Teoba je svačije pravo

Pravo na teobu ima svaki griješnik. Istinski povratak dinu zavisi od Allahove milosti i iskrenog nijjeta. Zavisi od povoda. Zavisi od iskrene želje i dove onoga koji griješnike poziva Allahu. Sjetimo se Poslanika, s.a.v.s. Kad je obavješten o čovjeku koji krade, a obavlja namaz, rekao je:»Pustite ga, njegov će ga namaz odviknuti od krađe»! Za drugog koji je isto činio grijeh je rekao:»On voli Allaha i Poslanika»! Sjetimo se dove Poslanika, s.a.v.s za Omera i Amra:»Allahu, pojačaj nas Omerom i Amrom»! Amra je uz tu dovu iz temelja promjenilo i to kad mu je njegov brat saopštio:»Amre, Poslanik me pita za tebe». Saznanje da Poslanik pita za njega, Amra je u potpunosti okrenulo.
Prenosi se da je Ibrahim, a.s, (khalilullah) vidjevši jednog čovjeka koliko griješi zamolio Allaha da ga uništi, što je Allah učinio. Vidjevši drugoga koji je griješio još više, učini isto. Treći griješnik je otišao najdalje i kad je uništio i njega, Allahu reče Ibrahimu, a.s:»O Ibrahime, što nisi osaburio i ovom prvom dao šansu da se pokaje, pa da se čovjek spasi? Zašto ovog drugog nisi pustio da učini dobro djelo, pa da mu dijete uputim?! O Ibrahime, zašto se stavljaš u Moj položaj»!?
Takodje se bilježi u khaberima kako su nebesa, zemlja i more, vidjevši insana kako griješi kazali, nebo:»Allahu dozvoli mi da na njega sručim vrelo kamenje»! Zemlja je rekla:»Allahu, dozvoli mi da ga živa strpam u svoju utrobu»! More je reklo:»Allahu, dozvoli mi da ga potopim u moje dubine»! Allah im odgovara:»Da ste ih vi stvorili, vi biste im se smilovali»!
Meleki i druga živa bića su prigovorili za čovjekovo griješenje, a Allah im odgovara:»Ostavite Mene i Moje robove! Ako su mi pokorni, onda su Mi dragi (ene habibuhum), a ako Mi griješe, Ja ću ih liječiti (we ene tabibuhum)»!
Griješnika je lahko prijekoriti, ali ga treba urazumiti. Prijekor, grubost i kritika mogu biti uzrokom još većeg griješenja i dublje zablude. Biti uzrokom nečijem povratku islamu ili teobi, prema hadisu je vrijednije od svih dunjalučkih blagodati.
U procesu popravka (islaha) pojedinca ili grupe mora se imati ogroman sabur i mudre i odgovarajuće metode. Imajmo na umu da Allah ljudima daje opskrbu, i ne samo da nisu zahvalni, već uporno griješe, a On ih trpi!
Sjetimo se Ka’b b. Malika i njegovog izostanka iz bitke na Tebuku. Poslanik, s.a.v.s, je sugerirao izolaciju svetrojice, pa im je zbog toga tako prostrana zemlja postala tijesna, da više nisu imali kud. Čak su ih njihove žene bojkotovale, selam im nije prihvatan, a glave se od njih okretane. Ta metoda preodgoja je bila u potpunosti efikasna. Pismo koje je Ka’b b. Malik dobio od kafir vladara Gassana, u kome mu nudi azil i dobrodošlicu, Ka’b razumije kao novo iskušenje, on ga pali i pretvara u pepeo. Potom se Ka’b b. iskreno kaje, dolaze ajeti, a Poslanik govori Ka’b b, Maliku kako je to njegov (Ka’bov) najvrijedniji dan u čitavom životu! Dan teobe i oprosta.
Još ima nešto što je isto tako opasno, a uvriježeno je kod nekih džahila i ovog vremena. Naime, radi se o spočitavanju, prigovaranju, predbacivanju i isticanju grijeha od kojih se neko pokaje, zatraži oprost od Allaha i započne uspostavljati islamski način življenja. Često čujemo riječi:»Znam je njega ili nju šta je radio ili radila»! I slično. Resul, s.a.v.s, kaže:» Ko pokusa osramotiti svoga brata za grijeh od koga se on pokajao, neće umrijeti dok taj grijeh sam ne učini”! (et-Tirmizijj).

Grijesi pojedinca – neuspjeh braka, porodice, društva ili ummeta

Ako u bračnoj zajednici, porodici, džematu, društvu ili pak u čitavom ummetu griješe pojedinci to će se zasigurno odraziti na ukupno stanje u tim društvenim segmentima. Ako jedan bračni partner čini haram, bračna zajednica će zasigurno doživjeti krah. Dovoljno je da u porodici samo jedna osoba čini ono što izaziva Allahovi srdžbu, pa da porodica doživi totalni raspad. Ako jedan džemat nije zaštićen od griješnika, munafika i smutljivaca, on će uvijek imati sukobe, razdore, svađe i nevolje. I tako redom.
Ako se hoćemo uvjeriti u gornju konstataciju, to jeste da griješenje jedne osobe može unazaditi čitavu zajednicu, onda poslušajmo slijedeći primjer.
Naime, jednom je u vrijeme Musa, a.s, zavladala velika žega i suša. Zemlja se raspukla, bilje počelo sušiti, a životinje i ljudi skapavali od žeđi. Benu Israil, tj. Musaov narod je zahtijevao da Musa, a.s, zamoli Allaha za kišu, jer sve poskapa. Musa, a.s, podiže ruke prema nebu i skrušeno poče moliti Allaha za kišu, međutim, Allah ne usliša njegovu dovu. Musa, a.s, začuđeno upita:»O Allahu, navikao sam da mi ispunjavaš dove, a sad mi je nisi ispunio»!? Allah, s.w.t, odgovori:»O Musa, među vama ima jedan čovjek koji 40 godina čini grijeh i neće da se pokaje! Zbog njega vam je uskraćena kiša, zato ga izbacite iz zajednice, pa ćete je dobiti»!
Musa se vrati svome narodu i ispriča im to što je čuo od Allaha i zatraži da se griješnik otkrije i odstrani iz zajednice, kako bi im Allah spustio kišu. Čovjek što je griješio pričeka nebi li neko drugi izašao, ali se niko nije javljao. Vidjevši da se niko ne javlja, čovjek se izdvoji od svijeta i poče se iskreno obraćati Allahu:»Allahu moj, Ti dobro znaš da sam ja griješnik, da sam se javio, osramotio bih se pred čeljadima, a ako ostanem među njima i nastavim griješiti, poskapaće svi od žeđi. Zato Te molim, o Allahu, da me sakriješ, a ja Ti se iskreno kajem i molim za oprost, pa mi oprosti grijehe koje sam činio i što su zbog mene ispaštali»! Odmah iza toga spuštena je obilna i plodna kiša, tako da je sve oživjelo i uzbujalo, a Musa ponovo diže ruke i skrušeno reče:»Allahu, evo nam kiše, a griješnik se nije javio»!
Allah mu odgovori:»O Musa, kiša je spuštena, jer se onaj rob pokajao za grijehe». Musa radoznalo zavapi:»Allahu, pokaži mi ga da znam ko je»! Allah mu odgovori:»O Musa, nisam ga otkrio dok je griješio, pa kako da ga osramotim sad kad se pokajao»!
Dakle, grijeh jednog čovjeka haman da je upropastio čitav narod.

I na kraju.

Šta je Adema izvelo iz dženneta? Grijeh. Šta je odbacilo Iblisa od Allahove rahmeta i šta je uzrok njegovome prokletstvu? Grijeh. Šta je potopilo Nuhov narod? Grijeh. Zašto je Allah poslao snažan vjetar na Themud, Salihov narod, pa su na kraju izgledali kao «suho, zdrobljeno lišće»?Zbog grijeha. Zašto je Allah na kušnju stavio Ad, poslavši na njih «ledeni vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao poput palminih počupanih stabala»? Zbog grijeha. Lutov narod! Džibril je na njih zemlju prevrnuo, tako da su meleki čuli zavijanje njihovih pasa. «Pa smo ono ozgo prevrnuli dolje i na njih smo vrelo kamenje kao kišu sručili» (al-Hidžr, 74 i 75. ajet). Zašto? Zbog grijeha.
Zašto se dešavaju tolike nedaće na Zemlji? Zbog grijeha! Zašto se nepravedno uništavaju toliki životi? Zašto se tako svirepo prekidaju sanjana djetinjstva? Zbog grijeha! Zašto se dešavaju toliki zemljotresi i vremenske nepogode? Zbog grijeha!
Enes b. Malik je jednom upitao Aišu, r.a:»Majko, kada se događa zemljotres»? Ona mu odgovori:»Sine moj, kad se masovno počne piti alkohol, kad se raširi zinaluk i kad grijeh nasvoji, tada Allah kaže Zemlji:»Uzdrmaj ih i ona se uzdrma i zatrese»! Enes ponovo upita:»Jeli im to kazna»? Aiša odgovori:»Ne, nego je to milost prema njima, nebi li se opametili»!
Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Kad se u mome ummetu pojave grijesi, Allah će mu poslati razne nevolje i nedaće».
Allah nam svakodnevno ukazuje prilike za teobu:»Allah pruža svoju ruku u noći, da se pokaje ko griješi po danu, pruža svoju ruku u danu da se pokaje ko griješi po noći».
Osim toga, Allah se raduje teobi svoga roba. Poslanik, s.a.v.s, kaže u hadisu koji prenosi bnu Mes’ud, r.a:»Allah se više raduje teobi roba, nego čovjek koji odsjedne u pustinji da se odmori pa ga savlada san. Dok spava, nestane mu deva na kojoj mu je i hrana i voda. Probudi se i vidi da mu nema deve, uhvati ga strah i panika, pa krene da je traži. Nakon dugog, teškog i uzaludnog traganja padne od umora i ponovo ga savlada san. Zatim podigne glavu i ugleda svoju devu, na njoj hranu i vodu! Allah se više obraduje teobi svoga roba, nego ovaj čovjek svojoj devi»! (Muttefekun alejhi).