U noći počinje mir Kosmosa. Stvorenja prilegnu, a Gospodar se u svome besprimjernom sjaju spušta na dunjalučko nebo i oprašta onome ko traži oprosta, ko je svjestan, daje onome ko traži ono što mu treba, odaziva se onome ko Ga (za)moli. Noć je mihrab abida (pobožnjaka), užitak onih što Rabbu ničice padaju na sedždu, bašča skrušenih a ponosnih. Umiljavaju se Rabbu Njegovim govorom. Mole iz Njegove nepresušne hazne. Poginju svoje glave Stvoritelju nebesa i Zemlje, Vladaru svih vladara. Suze kvase njihove obraze, ruke mole okrenute prema nebu, a duše gore od istinske ljubavi, ispunjene strahom i nadom.
Promiču zadnji dani i ovog ramazana. I ovaj ahiretski voz zamiče. Kuda li će i gdje završiti. O Allahu milosni. Šta je post učinio od mene? Jesam li ostvario takvaluk? Jesam li osjetio taj nježni i blagi dodir Nebesa sa Zemljom?!