U ovom hadisu navodi se da je DzibriI, a.s., izrekao tri kletve nakon cega je ResuIullah, s.a.v.s., rekao amin. U djeIu Ed-Durru-l-Mensur navodi se da je Dzibril, a.s., naredio ResuIullahu, s.a. v .S., da kaze amin. Posto je rijec o meIeku visokog poIozaja, Dzibrilova, a.s., naredba ResuIullahu, s.a.v.s., da kaze amin nakon kIetvi, molimo Allaha da nam Svojom neogranicenom milosti pomogne i sacuva nas od tih zala.
Prva osoba naIazi se u ramazanu, mjesecu bIagosIova i pravednosti, pa ipak provodi vrijeme u grijehu i zanemaruje svoje duznosti te tako ne postize oprost. Ramazan je mjesec Allahove miIosti i ako se taj mjesec potrosi u zIu i nepokomosti, kako se onda moze ocekivati oprost za grijehe? Ako pojedinac ne more postiCi Allahovo zadovoIjstvo u ramazanu, kada ce onda? Mozemo li, stoga, imalo sumnjati u njegovu propast? NadaIje, u ramazanu su i mnogobrojne prilike za oprost.

Drugi nesretnik je onaj koji cuje da se spomene ResuIullahovo, s.a. v .S., pa ipak ne donese salavat na njega. To se spominje i u mnogim drugim hadisima. Zbog navedenog ucenjaci smatraju vadzibom donosenje salavata na ResuIullaha, s.a.v.s., kad god se cuje da je izgovoreno njegovo ime. Pored prokletstva koje se spominje u ovom hadisu, s ovim su povezana i mnoga druga upozorenja. U nekim hadisima onaj koji propusti da to učini naziva se nesretnim i bijednikom.
Na nekim mjestima spominje se čak da su takvi ljudi medu onima koji su dezertirali i izgubili put za Dzennet, ili medu onima koji ce ući u Dzehennem, i onima koji su bez vjere, i onima kojima nece biti dopusteno da gledaju u blagoslovljeno lice Resulullahovo, s.a.v.s. Učenjaci su različito protumačili ove hadise. Cinjenica je da Resulullahovo, s.a.v.s., upozorenje onom koji propusti da donese salavat toliko jako da se tesko pomiriti s time. Zasto? Ponajprije, blagodati koje su darovane ovom ummetu preko Resulullaha, s.a.v.s., su takve prirode da ih niti pera niti predavanja ne mogu taeno opisati. Njegove blagodati prema nama su toliko obimne da opravdavaju brojna upozorenja. S druge strane, nagrada za doneseni salavat je ogromna i biti lisen tog dobrog djela je slabost po sebi. Ovaj hadis nas uei da na sve koji donesu salavat na Resulullaha, s.a.v.s., Allah salje deset milosti i za njih meleki eine dovu. Svi njihovi grijesi su oprosteni. Oni su na posebno uzdignutom polozaju, primaju nagradu velieine brda Uhud i za njih ce se Resulullah, s.a.v.s., zalagati na Kijametskom danu. Dalje, obecano im je: Postizanje Allahovog- zadovoljstva i milosti, izuzece od Njegove srdzbe, sigumost od strahota Kijametskog dana, i videnje vlastitog obecanog mjesta u Dzennetu jos za vrijeme boravka na dunjaluku. Mnoge nagrade obecane su za ueenje salavata na Resulullaha, s.a.v.s., odredeni broj puta. Pored spomenutog, postoji i obecanje da ce biti sačuvani od neimastine i ovisnosti od drugih. Tu su i obecanje postizanja bliskosti Resulullahu, s.a.v.s., na Allahovom sudu, obecanje pomoCi protiv neprijatelja, obecanje oeiscenja srca od licemjerstva i duhovnih nedaca i obecanje postizanja naklonost i drugih. Mnoge lijepe vijesti spomenute su u hadisu uz onoga koji obilno uCi salavate na Resulullaha, s.a. v .s. Pravni ucenjaci (fakihi) rekli su da je farz prouciti salavat na Resulullaha, s.a. v .S., barem jednom u zivotu, dok je vadzib prouCiti ga svaki put kada se spomene Resulullahovo, s.a.v.s., ime. Neki kazu da je to mustehab.

Treca osoba je onaj u cijem prisustvu jedan ili oba roditelja ostare, a on ne uspije zaraditi Dzennet zbog toga sto ih nije pazio i hizmet im cinio. To se naglasava u mnogim hadisima. Ucenjaci su naveli da je u svakom dozvoljenom djelu obavezno pokoravati se naredbama roditelja. Pojedinac ne bi trebalo da bude bez postovanja prema njima, vec bi trebalo da bude ponizan, cak i ako su njegov otac i majka nevjemici. Ne smije se povisiti svoj glas iznad njihovih, niti se svojim roditeljima treba obracati njihovim imenima. Njima treba dati prednost u svakoj prilici (prlikom jela, hodanja, sjedenja, itd.). Ako ih treba pozvati na dobro i odvratiti od zla, i to treba uciniti pristojno. Ako i odbiju da to prihvate, i dalje ih treba postovati i odavati im cast, ali u tom slucaju treba ciniti dovu da budu upuceni. U jednom hadisu prenosi se: "Najbolja vrata za ulazak u Dzennet su - otac. Ako zelte to, pazite, a ako zelte, unistite ih." Ashabi, r.a., su upitali Resulullaha, s.a.v.s.,: "Sta su duznosti prema roditeljima?" Resulullah, s.a.v.s., je odgovorio: "Oni su vas Dzennet i Dzehennem."

Njihova radost je Dzennet a njihovo nezadovoljstvo je Dzehennem. Nadalje se u hadisu navodi da: "Kada pokorni sin gleda s ljubavlju i pobožnoscu u svoje roditelje, nagrada za taj pogled bit će ista kao i za primljeno djelo." U drugom hadisu se navodi da: "Osim pridruzivanja Allahu drugog boga, Allah oprasta sve sto On zeli. Ipak, On nameće kaznu za nepokornost roditeljima na ovom svijetu prije smrti." Jedan ashab, r.a., rekao je: "0 Allahov poslanice, ja zelim da se borim." Resulullah, s.a.v.s., upitao je: "Da li je tvoja majka ziva?" On je odgovorio: "Da." Resulullah, s.a.v.s., je potom rekao: "Sluzi joj. Tvoj Dzennet se nalazi pod njenim nogama." U hadisu se spominje: "Allahovo zadovoljstvo se nalazi u udovoljavanju ocu, a Allahovo nezadovoljstvo se nalazi u nepokoravanju ocu." I brojni drugi hadisi govore 0 ovoj temi. Iz navedenog ne treba zakljuciti da ondje gdje se prema roditeljima nije prikladno odnosilo i gdje oni nisu postovani a sada su mrtvi, da nema drugog puta os im Dzehennema za djecu. Hadis nas uci da se u takvim slucajevima treba da ciniti dova i istigfar za njih, a onaj ko to cini bit ce ubrojan medu one koji su pokomi. U drugom hadisu navodi se da
je najbolji onaj koji se nakon oceve smrti ophodi prema njegovim prijateljima i poznanicima na nacin na koji je to cinio njegov otac. (Iz knjige: Vrijednosti ramazana).