Danas ćemo nešto kazati o znacima Allahove milosti prema insanu. Ima ljudi ili osoba koje griješe, ali ih prati Allahova milost, a ima onih koji su, poput šejtana, prokleti, tj. potpuno odbačeni od Allahove milosti. Onaj ko je ustrajan u griješenju i bez grižnje savjesti, ko griješi javno, ne stidi se zbog toga, naprotiv, ponosi se grijehom, taj je očito bez Allahove milosti. Tri su uzroka takvoga stanja: oholost, koja je upravo bila uzrokom Iblisovome prokletstvu. Pohlepa, koja je Adema, a.s, izvela iz dženneta. Zavidnost, koja je Kabila (Ademova sina) navela na ubistvo njegova brata. Nas interesuje koji su to znaci Allahove milosti prema insanu. Koje su to osobine kod čovjeka koje ukazuju da ga prati Allahova milost?! Nevašćemo samo neke od tih znakova ili osobina. Tek kao podstrek za razmišljanje!

1.       Razmišljanje o sebi.  „Ko spozna sebe, spoznao je i svoga Gospodara“! Ko upozna sebe, taj će se baviti samopopravkom. Neće imati vremena istraživati tuđe mahane i nedostatke. Ko imalo spozna Allaha, zaboravlja svoje prohtjeve. Razmislimo o svojim obavezama, prema Allahu, prema braku, porodici, rodbini, poslu, školi, komšiluku, braći, prema imetku, prema zdravlju itd. Da li ostaje vremena za bavljenje drugima? „O vjernici, čuvajte se Allaha i neka svako vidi šta je sebi pripremio za sutra. Čuvajte se Allaha, jer  Allah je zaista obavješten o svemu što radite“. (Kur'an)  „Blago li se onome koga zabave sopstvene mahane i nedostatci, od tuđih mahana i nedostataka“. Omer, r.a, bi često govorio:“Svodite obračune sa sobom prije nego se budu svodili bez vas“! „U dobre osobine jednog muslimana spada i to da se čuva i kloni onog što ga se ne tiče“. Koliko je mahana, nedostataka i negativnosti kod insana? Uzmimo sklonost ka ogovaranju, smutnji i drugim negativnostima. Ostaje li vremena za bavljenje nekim ili nečim drugim?!

2.       Samokritika i kajanje (at-Tawba). Sopstvena analiza i samokritika i pokajanje za učinjena ružna djela su vrata ispravnog i suštinskog ibadeta. „Svaki čovjek griješi, a najbolji griješnici su oni koji se iskreno kaju i traže oprosta za svoje grijehe. Neko je mudro rekao:“Čovjek kadkad učini grijeh i on ga uvede u džennet, a kadkad učini dobro djelo, koje ga uvede u džehennem. Kako? Insan učini grijeh za koji ga savjest stalno proganja,  osjeća poniženje, stid i potištenost i na kraju uslijedi iskreno pokajanje i traženje oprosta i to mu bude sebeb oprosta i ulaska u džennet.  Kadkad insan učini dobro djelo, stalno to spominje, ističe i naglašava, sve dok se iz toga ne izrodi oholost i uobraženost, da bi ga to na kraju odvelo u propast. Prenosi se da je imam Malik rekao:“Ne gledajte na grijehe ljudi kao da ste vi njihovi gospodari, već u grijehe gledajte kao obični robovi. Budite milostivi prema onima koji su u iskušenjima, a zahvalni Allahu na blagodatima“. Jedan učenjak kaže:“Nije sramota kad čovjek poklekne i padne pred bolom, ali je sramota kad poklekne i padne pred užitkom“! Prenosi se da je Ali, r.a, rekao:“Kad se naslađuješ i uživaš u grijehu, slast i užitak brzo prođu, a grijeh ostaje. Kad se umoriš u činjenju dobra, umor brzo prođe i nestane, a dobročinstvo ostaje trajno“! Ibnu al-Džavzi u svome djelu „Sajdul khatir“ kaže izvanrednu mudrost :“Teškoća u pokornosti prođe i nestane, a nagrada za pokornost ostaje trajno. Slast i užitak grijeha brzo prođe, a progon savjesti i kazna ostaju“! Moramo imati na umu da nema veće slasti i užitka od pobjede nad sobom pred izazovima života! Svako ima svoj užitak i slast. Užitak pobožnih je u dovama, užitak uleme u razmišljanju, užitak darežljivih u dobročinstvu, užitak reformatora u posticanju na dobro, užitak nesretnih u dobacivanju, haram pogledu i grijehu, užitak pakosnih je u nanošenju zla, užitak onih u zabludi je u  odvođenju u zabludu itd. Uvijek se pitaj : u čemu je moj užitak!? Užitak koji život čini vrijednim i smislenim nije u gomilanju imetka, časti i ugleda ili položaja, već u tragu koji ostavimo iza sebe! Dobro djelo bez imalo licemjerstva, korisno znanje, iskrena sadaka, dobro odgojeno dijete, iskren osmjeh itd. Prenosi se da je Isa, a.s, vidio nekog griješnika, uzeo ga za ruku i poveo u Bejtul makdis. Kad su došli do Bejtul makdisa, griješnik se obrati Isa, a.s,:“O Isa, molim te pusti me, jer se bojim da ne opoganim Bejtel makdis“! Tada je Allah objavio Isau.a.s,:“Obavjesti tog griješnika da sam mu oprostio!   I tako Mi Moje veličine i moći, ta njegova rečenica je Meni draža od sedamdeset godina ibadeta“!!

3.       Zahvalnost i sabur. Znak Allahova rahmeta je svijest o Allahovim blagodatima. Rekli smo „kenud“ iz sure al-Adijat je čovjek koji samo nabraja musibete (nevolje), a zaboravlja ili zanemaruje blagodati!  „Kad bi ste prebrojavali Allahove blagodati, ne biste ih mogli nabrojati“. (Kur'an). „Spomenite Allahove blagodati.....Spomenite vi Mene, Ja ću spomenuti vas“! „Volite Allaha na osnovu blagodati koje vam je dao“! (Hadis). „Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno povećati“! Zahvalnost na Allahovim blagodatima se ogleda u ispravnom raspolaganju sa tim blagodatima.  „We kalilun min ibadiješ-šekur“! (A malo je mojih robova zahvalno)! Poslanik bi stalno učio slijedeću dovu:“Allahu pomozi mi da Te uvijek spominjem, da sam Ti zahvalan i da stalno uljepšavam moj ibadet Tebi“! Znak Allahove milosti je kad insan razumije i pravilno shvata iskušenja kojima je izložen. „Allah je sa strpljivima“ „Obraduj strpljive“!!Na dunjaluku nema rahatluka. Iskušenja insana prekaljuju, brišu mu grijehe ili ga uzdižu na velike deredže. Vjernik se naslađuje u iskušenjima. „Čudna je stvar sa vjernikom. Blago li se njemu, niko nema takav status. Kad mu se desi nešto lijepo, on je zahvalan Allahu, a kad ga pogodi neki musibet, on osaburi i bude nagrađen“! Allah je rekao u kudsi hadisu:“Ko je zadovoljan sa mojom odredbom, ko je zahvalan na mojim blagodatima i ko osaburi u iskušenjima, uvešću ga u džennet, a ko nije zadovoljan sa mojom odredbom,ko nije zahvalan na mojim blagodatima i ko ne osaburi u iskušenjima, neka traži boga osim Mene“! Ove tri vrijednosti su direktan znak Allahove milosti prema svome robu. Govore da u njemu ima khajra. Molimo Milostivog, Samilosnog Gospodara da nam se smiluje. Amin.

11. saffer, 1430.h.g. / 06.02.09.

I.Z. Stuttgart, khatib Hamza Subašić.