 Na prošloj halki tefsira, smo razmišljali i govorili o kur'anskoj suri an-Nur. Sam naziv ove sure govori dovoljno. Nur znači svjetlost. An-Nur je i jedno od Allahovih lijepih imena. Ono što nudi ova sura je svjetlo(st) njenih propisa koji na besprijekoran način štite integritet ličnosti, braka, porodice i cjelokupnog društva. Ovo je medinska sura i ona na izvanredan način uređuje društvene odnose i reguliše stanje zajednice. Ni jedna sura nema tako žestok početak:“Sura koju objavljujemo i činimo obavezujućom, sadrži jasne dokaze da biste bili svjesni“!
Ova sura nas uči kako da se snađemo u civilizaciji grijeha i razvrata. Onaj ko ne prihvati ponuđeno svjetlo, sasvim je izvjesno, da će živjeti u tami, svakodnevnim nevoljama i bezbroju društvenih problema i anomalija. Povod objavljivanja ove sure je potvora (!) na h. Aišu, časnu suprugu Poslanika, s.a.v.s, i jednu od majki pravovjernika. Potvorili su je munafici za ružno djelo i to je imalo za cilj zadati snažan i bolan udarac Poslaniku, s.a.v.s. Sve se dogodilo iz neopreznosti, a posljedica te neopreznosti je nenamjerno osamljivanje h. Aiše i jednog časnog ashaba. I Jusuf, a.s, životna drama je posljedica osamljivanja sa ženom egipatskog vladara. Naravno, Allah nam sve te primjere navodi da se na njima naučimo i opametimo. Allah će h. Aišu proglasiti nedužnom i čistom i to putem objave i Jusuf, a.s, će imati lijep kraj, ali je poruka tih kuranskih dersova sasvim jasna. Ne davati povoda! Kako se ponašati prema smutnjama, potvorama, glasinama i lažima? Kakav je status smutljivaca i onih koji iznose potvore? Kur'an nam, i to baš sura an-Nur, ističe činjenicu da na kraju sve mora izaći na vidjelo! I dobro i zlo. I potvora i čestitost. Da bi se društvo sačuvalo grijeha, razvrata i problema, da bi bilo napredno, stabilno i zdravo, ajeti sure an-Nur nude sasvim jasne (ajatin bejjinat- spomenuti su 9 puta) preventivne mjere, koje su garant sigurnosti i blagostanja jednog društva. Te preventivne mjere su: 1. Al-isti'zan (traženje dozvole). U islamu postoji integritet, čast, dostojanstvo ličnosti i suverenitet bračnog i porodičnog prostora. „O vjernici u tuđe kuće ne ulazite dok se ljubazno ne najavite i dok vam se ne odobri. ..a ako vam se kaže da se vratite, vratite se, to vam je čistije“! Dozvolu za ulazak u sferu privatnog prostora moraju tražiti i oni koji služe, a za ulazak u sferu roditeljske intime, dozvolu u tri vremenska perioda traže i rođena djeca! Dozvolu traže djeca pri izlasku, u svakodnevnom ponašanju, u ophođenju. Dozvolu traže podređeni kod nadređenih, inače vlada anarhija i nered. Čestita i svjesna supruga traži dozvolu od svog muža za ono što kani uraditi. 2. Kontrola pogleda. „Reci vjernicima da obaraju neke svoje poglede.....reci vjernicama da i one obaraju neke svoje poglede“! Raskalašen pogled donosi nesreću, nevolje u braku, porodici, u zajednici. Skrušen pogled donosi svaki khajr. 3. Pravovremeni ulazak u brak. „Vjenčavajte svoje neudate i neoženjene...“! Lijep odgoj i lijepo ponašanje su kriteriji za sklapanje braka. Porijeklo, ljepota i bogatstvo, mogu, ali uglavnom ne donose dobro. Kadtad „skoče na nos“! Ova sura jasno definiše ko s kim može u brak. Ko kome pripada. Kod mladića i djevojke se u određenom vremenskom i životnom dobu probude nagoni i strasti. Kako ih regulisati i držati pod kontrolom? Postom, čednošću ili stupanjem u brak. Ko ne drži do čednosti, ko nije ubjeđeni praktičar vjere i ko izbjegava brak, taj je rob strasti i nagona i vrlo lahko zapada u haram. A haram neminovno ruši zajednicu. 4. Spriječavanje svakog vida nemorala, bluda i prostitucije. „Ne prisiljavajte svoje djevojke na blud, ako žele biti čestite“! Često roditelji postavljanjem svojih kriterija braka pred kćeri i sinove doprinose poremećajima u društvu. Praktično prisiljavaju djecu na nemoral! 5. Hidžab (pristojna odjeća). Islam pod pojmom al-hidžab podrazumijeva pristojnu odjeću koja ne smije biti kratka, tijesna i providna. Hidžab nije samo Kopftuch (krpa za glavu), nego pristojna odjeća za čitavo tijelo i ponašanje u skladu sa tom odjećom. 6. Zabrana širenja smutnje, glasina i lažnih informacija. U islamu je zabranjeno prenošenje informacija o društvenim problemima. U protivnom:“One koji uživaju u širenju bestidnih glasina čeka teška i bolna kazna na ovom i na budućem svijetu“! 7. Vjerodostojno svjedočenje. Uloga svjedoka, u ovim slučajevima četiri pravedna svjedoka, je od presudnog značaja. Slučaj halife Omera kad je vidio činjenje grijeha, ali nije imao svjedoke! H. Alija ga je upozorio da će sam biti kažnjen ako nema četiri svjedoka! 8. Pokajanje. „...osim onih koji se iskreno pokaju“! Vrata teobe (pokajanja) su u islamu uvijek otvorena. Nigdje to nije kao u islamu. Prenosi se da je Isa, a.s, vidio nekog griješnika, uzeo ga za ruku i poveo u Bejtul makdis. Kad su došli do Bejtul makdisa, griješnik se obrati Isa, a.s,:“O Isa, molim te pusti me, jer se bojim da ne opoganim Bejtel makdis“! Tada je Allah objavio Isau.a.s,:“Obavjesti tog griješnika da sam mu oprostio! I tako Mi Moje veličine i moći, ta njegova rečenica je Meni draža od sedamdeset godina ibadeta“!! Ovo su kur'anske preventivne mjere, koje, ako se primjenjuju u svakodnevnom životu, garantiraju stabilno i zdravo društvo, kao što isključuju izvršenje kaznenih mjera. Slučaj „Gluha Bukovica“! Da se postupalo po Kur'anu, ne bi došlo do problema, a kad je već do njega došlo, da se taj problem rješavao po Kur'anu, ne bi bilo prostora za skandal kakav se desio. Sjetimo se potvora kroz historiju. Potvorena je Merjem, časna Isaova majka! Potvoren je Musa, a.s, od strane Karuna, ali je prostitutka na kraju kazala istinu. Takvih primjera je mnogo. Može se zaključiti: Insan ne smije davati povoda munaficima da ispredaju svoje spletke i šire smutnju. Istina na kraju mora izaći na svjetlo. Želimo li živjeti časno i svjetla obraza, moramo se vratiti svjetlu kur'anskih propisa, a izvor svake vrste svjetla je „Allahu nurus-semavati vel erd“! IZ Stuttgart, 25. Saffer 1430.h.g. / 20.02.09. Khatib Hamza Subašić |
