Ako pogledamo stanje muslimanskog ummeta danas, neminovno se nameće zaključak da smo poput „pjene na vodi“, baš onako kao što je najavio naš Poslanik, s.a.v.s, u svome hadisu. Koji su to uzroci slabosti jednog ummeta. Šta ih to čini nejakim, zaostalim, poraženim i poniženim?

1.       Nemarnost Ummeta prema svome dinu.  Posljednje generacije ovog ummeta su postale zabrinjavajuće nemarne prema svome dinu. Ne poznaju njegove principe i propise. Din je ostao uvijek isti. Kur'an je uvijek isti. Ljudi mu se približavaju i bivaju sretni i zadovoljni, a kad god se odalje od njega, nazaduju, pate, čini im se zulum i bivaju poniženi.  Islam je vjera dostojanstva, slobode, prava,  dužnosti i obaveza, vjera odgovornosti, vjera ponosa i snage, vjera sreće i zadovoljstva, radosti, vjera truda i znoja, vjera nagrade, vjera osmijeha, lijepe riječi, vjera sabura, tolerancije, vjera mira, vjera pokajanja i oprosta. Ovu vjeru nam je izabrao Allah i samo je s njom zadovoljan. Allah kaže u svojoj knjizi:“Allahu pripada ponos i snaga, zatim poslaniku i vjernicima, ali munafici to ne znaju“! Hafiz Ibnu Kethir kaže:“Ko želi da ima ponos i snagu na dunjaluku i na akhiretu, neka se preda pokornosti Allahu, pa će postići svoj cilj, jer Allah je gospodar i dunjaluka i akhireta i u Njega su ponos i snaga“! Az-Zudžadž kaže:“Ko čineći ibadet Allahu želi postići snagu, i bude iskren u tome, Allah će ga osnažiti na oba svijeta“! Poslanik, s.a.v.s, kaže:“Ko je pokoran Allahu, Allah će ga uzvisiti“! Ad-Darani kaže:“Ko se zabavi o sebi, ne bavi se drugima, ko se zabavi o Allahu, ne bavi se ni sobom ni drugima“!

2.       Odanost strastima i nagonima. Strast i nagoni su prirođeni insanu:“Ljudima je prirođena strastvena ljubav prema ženama, djeci, gomilanju zlata i srebra, divnim konjima, stoci i usjevima. To su blagodati u životu na ovom svijetu, a kod Allaha je najljepše mjesto povratka“. (Alu Imran, 14. ajet). Ako sve to čovjek dobro i kako treba razumije, ako te strasti i nagone podvrgne razumu i vjeri, te nad njima uspostavi kontrolu, on je sretan i zadovoljan. Međutim, ako postane rob strasti i nagona, onda to neminovno vodi u nazadak i izaziva srdžbu Allaha. Tada se čovjek prepušta raskalašenosti i moralnoj iskvarenosti, a raskoš, luksuz i odanost strastima, prvi su znak fesada, odsustva Allahove milosti i dolaska Njegove kazne. Društvo koje karakteriše administrativna nesposobnost i moralna korupcija, koji su rezultat odanosti strastima i nagonima, neminovno je osuđeno na propast! Poslanik, s.a.v.s, je rekao:“Džennet je okružen iskušenjima i teškoćama, a džehennem strastima i nagonima“!

3.       Zavaravanje dugom i lažnom nadom. Allah kaže:“Zar nije došlo vrijeme da srca vjernika omekšaju za sjećanje na Allaha i istinu koja je spuštena, da ne budu kao oni kojima je Knjiga data prije njih, vrijeme ih je pregazilo, pa su im srca okrutna postala i većina su bili griješnici“! „Ali, r.a, je rekao:“Bojim se za vas dvije stvari: lažne i duge nade i slijeđenja strasti i nagona. Duga i lažna nada uništava sjećanje na akhiret, a strast i nagon odvraćaju od istine. Znajte, dunjaluk odlazi i okreće leđa, a akhiret dolazi i sve je bliže. I dunjaluk i akhiret imaju svoje sinove, a vi budite sinovi akhireta, jer danas radiš i nema polaganja računa, a sutra je polaganje računa, a nema djela“!  „Pusti ih, kaže Allah, neka jedu, neka uživaju i neka ih zavarava lažna nada, znaće oni“! Dani i godine prolaze, a nade ne nestaje. Čovjek se zavarava i govori kako ima vremena, dok još ovo, dok još ovo i na kraju iznenada bahne melek smrti. A svaki čas ima nadu, svaki dan ima nadu, svaki mjesec ima nadu, svaka godina ima nadu. Putovanje ljenosti i iluzija bez kraja, a kad dođe kraj, kajanje je uzalud.

4.       Sebičnost i egoizam. Ovo je opasan uzrok slabosti i zaostalosti. Egoizam i sebičnost razaraju brak, porodicu, džemat, zajednicu, društvo i ummet. Uništavaju brastvo. Tamo gdje su potisnuti principi vladaju i dominiraju interesi, uglavnom lični. Ne misli se na drugoga, već samo na sebe i to je ono što razara. Islam nas upućuje uvijek na zajednicu. Svi njegovi propisi štite insana od sebičnosti i egoizma, a kad dođe do pojave te bolesti, islam je sa uspjehom razgrađuje. Svaki dan na svakom namazu učimo riječi koje upućuju na solidarnost i zajedništvo:“...ijjake na'budu wa ijjake nasta'in, ihdinas-siratal mustaqim...“. (Samo Tebi badet činimo i samo od Tebe pomoć tražimo, vodi nas pravim putem). Isto to se manifestira kroz post, zekat, sadekatul fitr, hadž i druge islamske propise. Naš pozdrav – selam isključuje egoizam. Zašto je osmijeh sunnet? „Najljepši vid islama je da uneseš radost u srce muslimana“! „Ko krene da ispuni neku potrebu svome bratu, Allah će ispuniti njegovu kad mu bude najpotrebnije“! Dužnosti jednog muslimana naspram drugog su: kad ga sretne da ga pozdravi, kad kihne da mu nazdravi, kad ga pozove da mu se odazove, kad preseli da ga isprati itd.

5.       Pohlepa za dunjalukom. Pohlepa proističe iz slijeđenja strasti i nagona. Dunjaluk je prilika da se osigura Allahovo i lično zadovoljstvo. Pravilan odnos prema Allahovim blagodatima garantira duševni rahatluk na oba svijeta. Davanje prednosti dunjaluku nad akhiretom ili zanemarivanje jednog od njih je poremećaj koji vodi u propast. Pohlepa odvraća od istine i od pokornosti Allahu. Zašto danas čovjek nema vremena razmišljati o sebi, o Allahu, o svrsi svoga postojanja, o svome akhiretu? Okupiran je dunjalukom. „Innel insane li rabbihi le kenud“! Ovaj kur'anski izraz kenud označava onoga ko nabraja musibete (nevolje), a zanemaruje ili zaboravlja blagodati! „Skoro da je nastupilo vrijeme kad će se narodi oko vas sakupiti poput divljih zvijeri oko svoje žrtve! Neko je upitao:“Je li to zbog toga što će nas biti malo, Allahov poslaniče“? „Ne, odgovori Poslanik, tad će vas biti mnogo, ali ćete biti poput pjene na vodi“! Allah će iz srca vašeg neprijatelja istrgnuti poštovanje prema vama, a u vaša će ubaciti wehen“! Neko upita:“A šta je to wehen, Allahov poslaniče? Poslanik odgovori:“Pohlepa za dunjalukom i prezir smrti“! Neko je mudro rekao:“Družio sam se sa bogatašima pa sam se gotovo uništio, a sad sam sa siromašnima i s njima sam našao svoj mir“! „Kad je dunjaluk u pitanju, gledaj u onoga ispod sebe, a kad je vjera u pitanju, gledaj u onoga iznad sebe“. Poslanik je molio:“Gospodaru, podari mi ljubav prema siromašnima“! „Ključ dunjaluka je sitost, a ključ akhireta je glad“!

6.       Smutnje. Velike smutnje su predznak kijametskog dana. Zaštitu od njih insan će naći u pravilnom razumijevanju vjere i predanosti Allahu. Smutnji je danas na pretek. Ostvaruje se hadis Poslanika, s.a.v.s,:“...kad će čovjek osvanuti vjernikom, a omrknuti kafirom i osvanuti kafirom, a omrknuti vjernikom“! Ko se čvrsto uhvati za Allahovo uže, ko bude živio u svijetu Kur'ana, prakticirao sunnet i družio se sa istinskom ulemom, taj se zaštitio fitneta i spasio, a ko se prepusti šejtanu, zna se gdje će ga odvesti. Molim Allaha da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, smutnji koje ne možemo otkriti i prepoznati i smutljivaca sa vjerničkim ogrtačem. Amin.

Stuttgart, 30.01.09. I.G. Stuttgart, Khatib Hamza Subašić