„Muhamed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim žestoki su prema zalimima, samilosni među sobom, vidiš ih na ruku'u, na sedždi, žele Allahovu dobrotu i zadovoljstvo, na licima im se vide tragovi sedžde“. (al-Fath, 29). Ovdje nas je Allah opisao da smo „međusobno samilosni“, dakle, da znamo međusobno komunicirati, da se uvažavamo, poštujemo, razumijevamo da se znamo saslušati, korigovati i ispravljati. A jesmo li zaista takvi? Obratimo pažnju na nekoliko ajeta Kur'ana i poruke koje nam se nude.

„Vjernici i vjernice su jedni drugima zaštita, zagovaraju dobra, a spriječavaju loša djela, obavljaju namaz i izvršavaju zekat“! (at-Tawba, 71).

„Licemjeri muškarci i licemjerke žene jedni su od drugih, zagovaraju loša, a sprječavaju dobra djela, a ruke su im stisnute. Ne misle o Allahu, pa Allah ne misli onjima“! (at-Tawba 67).

“Reci robovima mojim da govore ono što je najljepše, jer zaista šejtan uspostavlja neprijateljstvo među njima, šejtan je zaista insane otvoreni neprijatelj”. (al-Isra, 53).

“We kulu linnasi husnen we akimus-salate we atuz-zekate….”! (Ljudima govorite lijepe riječi i uspostavljajte namaz i dajite zekat), (al-Baqara, 83).

“Lijepa riječ i oprost su vrijedniji od sadake koju prate uvreda, prijezir i zla pomisao, a Allah

je apsolutno neovisan”! (al-Baqara, 263).

“A robovi Milostivoga, koji po Zemlji dostojanstveno hodaju, kada im se džahili obrate, oni kažu selam”!

“Vejlun li kulli humezetin lumezeh, ellezi džemea malen we addedeh, jahsebu enne malehu akhledeh, kella”! (Teško svakom podrugljivcu i ciniku, koji sakuplja imetak i broji ga, misleći da će ga imetak vječnim učiniti. Nikako!). (al-Humeze).

Naša međusobna komunikacija zavisi od toga koliko je snažan naš iman i svijest o odgovornosti pred Allahom. Komunikacija je stvar ahlaka, a poslanik je poslat upravo zbog toga:“Poslat sam da usavršim ponašanje ljudi“! S toga, ako pažljivo čitamo kur'anske ajete i studiozno razmišljamo o njihovim porukama, vidjećemo da se poruke imana i poruke ahlaka vrlo često međusobno prepliću. Dakle, naša međusobna komunikacija je stvar imana, ahlaka, edeba i kulture ponašanja i ophođenja.

Poslanik, a.s, je upozoravao na opasnost ružne riječi i na odgovornost za izgovorenu riječ na Sudnjem danu, a Muaz je začuđeno upitao:“Allahov poslaniče, zar ćemo odgovarati za ono što kažemo“? Poslanik mu odgovori:“Moj Muaze, pa zar će ljudi biti odvlačeni u vatru na licima i na nosevima osim zbog onog što su jezicima govorili“!?

Kakve su među nama komunikacije?

U braku, u porodici, u rodbini, u džematu?! Kako kominiciraju muž i žena, sin i otac, majka i kći, brat s bratom, džematlija s džematlijom?! Gdje je iman jak i svijest visoka, komunikacije su dobre. Ljudi su danas obrazovani, puno znaju, a kakvi su im međusobni odnosi? „Znanja ima, al’ edeba fali“! Tako bi rekao jedan mudri insan.

Ako uđemo u svijet Kur’ana i pažljivo analiziramo razen karaktere ličnosti, naići ćemo na sasvim jasne primjere dobre i loše međusobne komunikacije.

Adem je naivno prihvatio šejtanove spletke, izgubio džennet i morao na Zemlju. Šejtan ima demagogiju, perfidnu priču, laž i podle namjere. Šejtan je zavidan! Pogrešno tumačenje podastire Ademovoj ljudskoj naivnosti i slabosti i još mu se lažno zaklinje, da mu je iskreni prijatelj. Adem plaća ceh svoje naivnosti! I vjernici vrlo često, nakon što dozvole da budu naivni i prevareni, često plaćaju ceh svoje naivnosti! Hoće li tome konačno doći kraj?!

Ova perfidna komunikacija je osnova pokvarenim ljudima:“Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju, čak se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su neprijatelji. Čim se dočepa položaja, krene praviti nered na Zemlji, uništavajući i usjeve i stoku, a Allah ne voli nered! A kada mu se kaže:-Boj se Allaha-, njega uzme ponos u grijehu. Dovoljan mu je džehennem, a to je zaista grozno boravište“! (al-Baqara, 204, 205 i 206).

Iblis je u odnosu na insana u samom startu života na Zemlji napravio nekoliko grijeha: nije ga akceptirao, nije mu sedždu učinio, ogovarao ga je i omalovažio, pokazao je zavidnost i oholost. On ima svoje kriterije, a Allahove ne prihvata. “JA sam bolji od njega”! Nije li ovo osnova za sve što je ružno, pa i lošu komunikaciju!?

Ovo “JA sam bolji od njega”, danas je osnova problema među ljudima, posebno, nažalost među nama muslimanima. Musliman ne laže, musliman ne vara i ne zakida, musliman nema demagogiju i šuplju priču, musliman ne podmeće nogu, musliman se ne uvezuje radi interesa  već radi Allaha, musliman ne krade, musliman ne ogovara, musliman se ne nameće, musliman ne zavidi, kad pogriješi musliman se izvine, traži oprosta. Ima li kod sebe suprotne osobine, u negativnom smislu, zasigurno prihvata šejtanovu komunikaciju i jasno se uklapa u njegove perfidne šeme!

Kad je Adem shvatio usljedila je ispravna kur’anska komunikacija prema Allahu:“Gospodaru naš, mi smo sebi zulum učinili, pa ako nam Ti ne oprostiš i ako nam se Ti ne smiluješ, zaista ćemo biti na gubitku”! al-A’raf, 23). Nije vodio polemiku…Šejtan se ne osvrće, on ustrajno smišlja nove spletke, postavlja nove šeme i traži od Allaha da ga ostavi do dana proživljenja! Ovo je osnova današnjeg zla!

Iz svijeta Kur’ana uzmimo sljedeći primjer.

 وَاتْلُ عَلَيْهِمْ نَبَأَ ابْنَيْ آدَمَ بِالْحَقِّ إِذْ قَرَّبَا قُرْبَاناً فَتُقُبِّلَ مِنْ أَحَدِهِمَا وَلَمْ يُتَقَبَّلْ مِنَ الآخَرِ قَالَ لأَقْتُلَنَّكَ قَالَ إِنَّمَا يَتَقَبَّلُ اللَّهُ مِنَ المُتَّقِينَ 

„Pročitaj im istinitu vijest o dva Ademova sina, kad su njih dvojica prinjeli kurban, od jednog je bio primljen, a od drugoga nije, pa kad je rekao:-E baš ću te ubiti“! Ovaj mu odgovori:”Allah zaista prima samo od čestitih i iskrenih”! (al-Maida, 27). U ovom kratkom ajetu imamo deset “kafova”! Habil je kriv što nije pokvaren! Kriv je što je iskren. Što razumije život na Zemlji. Što je njegov odnos prema Allahu odnos roba prema Gospodaru! Sva njegova komunikacija je :”Allah zaista prima samo od čestitih i iskrenih”! Kabilova komunikacija je takođe osnova današnjega zla! Naravno treba li naglašavati kako je to ponuđena i prihvaćena osobina od šejtana?!

“Primjer lijepe riječi poput je dobrog stabla, čvrstog korjena, a grane visoko prema nebu”! Molim Allaha da nam podari vještinu i mudrost u našim međusobnim komunikacijama. O ovome ćemo, inša Allah, govoriti i u našim narednim hutbama.

  Osvrt na 19.džematsku skupštinu.

Braćo i sestre. Dozvolite mi da se u drugom dijelu današnje hutbe osvrnem na našu 19 po redu džematsku skupštinu.

-        U prošlu nedjelju u našem džematu održana je 19. po redu džematska skupština, koja je pokazala našu zrelost, svijest, odgovornost i principijelnost. Pokazala je dosljednost, poštenje, transparentnost u radu i visok nivo shvatanja džemata. Uredno i precizno podneseni izvještaji dali su vam povoda da postojećem odboru produžite svoje povjerenje za još jedan mandat. Posebno me raduje činjenica da, kada je u pitanju nečiji izbor na neku od dužnosti, bira se najpovoljnije rješenje za džemat. Ne dozvoljavate da vam neko nekoga imenuje i postavlja. Ovom skupštinom smo pokazali da smo džemat sa jasnim ciljem. Pokazali ste da vas interesuje problematika IZB u Njemačkoj, što je normalno i za očekivati, jer vas boli i čini nesretnim bruka i sramota Zajednice. Pratio sam komentare običnog svijeta i žao mi je što se svode na konstatacije poput „sve su hodže iste, lažu, varaju, zapisuju, kradu bave se nemoralom i sl,  zatim „ovi u Sarajevu ne preduzimaji ništa jer su i oni isti“! Na neke sam komentare odgovarao privatno, a odgovorit ću i javno na te konstatacije. Koliko će nam trebati vremena da Zajednici vratimo ugled i povjerenje koje je nekad imala, Allah samo zna. Molimo Allaha dan nam sačuva i ojača iman i da nas sačuva od iskušenja, bruke i sramote na oba svijeta. Amin.