Usljed neznanja o Allahu i njegovim svojstvima i atributima. Ako insan ne razumije značenje riječi „Allahu ekber“, koje svakodnevno čuje i izgovara u raznim prilikama, zasigurno će biti poremećaja u ponašanju. Ova bolest se, prema učenjacima, naslijeđuje od  oholih, sebičnih, umišljenih, sujetnih i neodgojenih roditelja, a može se steći na temelju porijekla, bogastva, pogrešnog obrazovanja, dolaskom na položaj i slično. Tada čovjekom dominira strast, nagon i želja za dominacijom nad drugima, povlasticama i društvenim privilegijama, za lagodnim životom, za hvalisanjem i uzdizanjem, za lažnim ugledom, za tjelesnom pratnjom i sl.

204. „Ima ljudi čije te riječi o životu na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. 205. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći uslove i stoku. – A Allah ne voli nered! 206. A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta džehennem, a on je, doista, grozno boravište“. (al-Bakara).

Dakle, takvim osobama se ne smije proturječiti, ne smije im se prigovarati, ne smiju im se postavljati neugodna pitanja,  ukazivati na grijehe, nepravilnosti u radu, ne smije se drukčije misliti.

Posljedice ove opasne bolesti po islamski ummet kroz čitavu historiju su nesagledive i bolne. Egoizam i želja za vlašću, dominacijom, isticanjem, lagodnim životom, društvenim privilegijama na račun naroda su dovele do ogromnih raskola, svađa, podjela, sukoba, prolivanja krvi i raznih vidova slabljenja ummeta. Razmislimo o našoj svakodnevnoj političkoj situaciji, o političarima i njihovim sujetama i egoizmima, njihovoj bahatosti i oholosti, razmislimo o mnogobrojnim političkim strankama i njihovim vođama. Razmislimo o stanju u Islamskoj zajednici, o samovolji, sebičnosti, sujetama, arogantnosti, pohlepi i neodgovornosti pojedinaca, o podjelama, raskolima, sukobima, o „inat džematima i džamijama“. Zašto nastaju, zašto se formiraju, kome i čemu služe?! Kakva je korist od svega toga i ko tu korist eksploatiše?! Zastanimo kod sljedećih ajeta Kur’ana i razmislimo:

30. „Ti usmjeri lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, prema, od  Allaha datoj prirodi, prema kojoj je On ljude uspostavio , nema promjene u Allahovom stvaranju, to je prirodna vjera,  ali većina ljudi to ne zna. 31. Obraćajući Mu se predano! Bojte se Njega i uspostavljajte namaz, i ne budite od onih koji Mu čine širk! 32. Od onih koji su vjeru svoju razbili i u frakcije se podijelili; svaka stranka ponosna onim što zagovara“. (ar-Rum). Razmislimo o ovim kur’anskim ajetima, koji jasno pokazuju šta nam je osnovni problem! Tumačiti vjeru po svom nahođenju, prilagođavati je svjoj sujeti i egoizmu, je ružno i gnjusno djelo-širk! Rezultat takvog pristupa islamu su mnoge raznorazne opcije islama, frakcije, pokreti i sekte. Naravno, šejtan čini svoje.

Kako liječiti ovu opasnu bolest? Odgovor je jednostavan: istinskim imanom! Pravilnim pristupom vjeri, pravilnim razumijevanjem islama. Neprestanim učenjem, isčitavanjem i proučavanjem Kur’ana, razmišljanjem o njegovom sadržaju, pravilnim proučavanjem i shvatanjem tevhida, Allahovih svojstava i imena, izučavanjem života poslanika, a.s, a posebno poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Izučavanjem i analiziranjem postupaka ashaba i čestitih sljedbenika islama.

Vrlo je važno razmišljati o sebi, shvatiti sebe kao stvorenje, svoju slabost, svoju prolaznost i konačan kraj. Shvatiti sebe kao „kap tečnosti u početku i kao strvinu na kraju“, kako kaže h. Alija. Istinska sedžda je izvanredna metoda liječenja egoizma. Moraš spustiti nos dolje gdje ljudi nogom staju, gdje sjede. Tu se mora spustiti čelo i nos, lice! Zato oholi ljudi idu teško na sedždu, a kad moraju, jedva čekaju da podignu glavu! Spoznaja Allaha i ljubav prema Njemu je najveće zadovoljstvo oba svijeta. „Jadni su pobornici dunjaluka, odoše s njega, a ne okusiše najljepše što je na njemu“! „Spoznaja Allaha i ljubav prema Njemu“!

Znamo ko je bio Omer, r.a, prije islama, kakva su bila njegova razračunavanja sa svojim egom, sujetom i ohološću i kakav je bio Omer u islamu. Postao je takav da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:“Da ima iza mene poslanik, bio bi Omer“! Znamo za Abdullaha b. Ubejj b. Selula (medinskog munafika) koji je ostao rob svoje sujete! Nije mogao kabuliti da se u saffu uporedi sa Bilalom b. Rebbahom, oslobođenim robom, Resulovim muezinom. Znamo ko je Muavija, a ko h. Hasan, koji nije dozvolio da se zbog njega prolije kap muslimanske krvi. Odustao je od hilafeta, tada najvećeg oblika dunjalučke vlasti. Znamo ko je Hadžadž b. Jusuf, a ko je Se’id b. Džebir, zbog koga je Hadžadž jedva dušu pustio, jer mu je kao alimu i čestitom insanu činio zulum!

Da navedemo još jedan primjer kako je Poslanik, s.a.v.s, (iz)liječio sebičnost kod Abu Zerra al-Gaffarija, koji je džahilski uvrijedio Bilala b. Rebbaha, rekavši mu:“Sine crnkinje“! Bilal se požalio Poslaniku, a on, iako je izuzetno volio Abu Zerra, ukorava ga riječima:“Abu Zerre, u tebi još ima džahillijjeta“! Pogledajmo kako se uspostavlja dijagnoza bolesti! Zatim način liječenja.

Abu Zerr je došao Bilalu, legao, naslonivši obraz na na Zemlju, i rekao:“Bilale, stani svojom nogom na moje lice“! A Bilal, svršenik islamske škole Poslanika, šta odgovara? „Me’azallah! Zar ja da stanem nogom na lice koje Allahu sedždu čini“!

Da ovo Poslanik nije regulisao, Abu Zerr bi ostao rob skrivene sujete, egoizma i oholosti, a Bilala bi to peklo čitavog života. Ovako, zajedno su pobijedili šejtana.

Amr b. al-As je u vrijeme Omerova hilafeta bio namjesnik Egipta. Imao je sina Abdullaha koji je učestvovao na konjskim trkama, na kojima ga je pretekao jedan Kopt. Ne mogavši, zbog svoje sujete  podnijeti poraz, Abdullah je bičem udario Kopta i rekao mu:“Crnčugo jedna, ti da pobijediš namjesnikova sina“! Kopt je znao za pravednost halife Omera i nekako mu je poslao žalbu na namjesnikova sina, a Omer poziva Amra oca i njegova sina i ošteženog Kopta kod sebe, pa kaže Amru:“Amre, kad to porobiste ljude, a majke su ih rodile slobodnim“?! Amr je pokušao odgovornost prebaciti na sina, a Omer mu uzvrati da ga je trebao odgojiti kako treba, te naredi da Kopt prvo udari oca pa onda sina! Ostala je Omerova rečenica za historiju:“Kad ste to porobili ljude, a majke ih rodiše slobodnim“!

Spominje se kako je halifa Hišam b. Abdul Melik došao na hadž i nakon što se smjestio u Haremu, zatražio je da mu dovedu jednog ashaba (nekoga ko je bio odrasla osoba živio u vrijeme poslanika, te bio svjedok objave). Kad su mu rekli da su ashabi pomrli, naredi da mu dovedu nekoga od tabi’ina i dovedoše mu Tawusa al-Jemanija (Tawus b. Kejsan). Kad je došao, Tawus je pred tepihom skinuo svoju obuću, nazvao svima selam i sjeo  pored halife upitavši ga:“Kako si Hišame“? Halifa je toliko pobjesnio da ga je htio odmah ubiti. Međutim, upozoren je da se nalazi u Allahovom haremu i on se malo povuče. Naravno, prema protokolu, Tawus nije smio skinuti obuću, trebao je nazvati selam posebno Halifi, osloviti mu se sa „Vladaru pravovjernih“ i istaći njegov nadimak i čekati Halifinu dozvolu da sjedne. Sve to Tawus nije uradio i Halifa ga ljutito upita:“Zašto si to tako uradio“? Tawus mirno upita:“Šta sam uradio“? Halifa još više pobjesni od srdžbe i i zagrmi:“Izuo si obuću pred mojim tepihom, nisi mi se obratio sa „vladaru pravovjernih“, ni nadimkom i sjeo si pokraj mene bez moje dozvole i rekao si:“Kako si Hišame“!

Tawus mu mirno odgovori:“Ja se izuvam svakog dana pet puta pred svojim Gospodarem i On me zbog toga ne kori niti se ljuti na mene. Nisam ti se obratio sa „vladaru pravovjernih“, jer  svi muslimani nisu zadovoljni sa tobom kao vođom, pa me strah da ne kažem laž! To što te nisam oslovio sa nadimkom, pa Allah se u Kur’anu svojim poslanicima obraća imenima i kaže:“ Ja Davudu,  ja Jahja, ja I’sa, ja Musa, a svojim dušmanima se obraća sa nadimcima kao:“Tebbet jeda Ebi Lehebin“! Kraj tebe sam sjeo bez tvoje dozvole, jer sam čuo Alija, b. Ebi Taliba, r.a, kad kaže:“Ako hoćeš da vidiš čovjeka koji će među stanovnike vatre, pogledaj onoga koji sjedi, a oko njega ljudi stoje nepomično i čekaju na njegovu dozvolu“!

Halifa ga zamoli da mu da još koji savjet! (Pogledaj kako se gasi sujeta i oholost)! Tawus mu tada reče:“Čuo sam vladara pravovjernih, Alija b. Ebi Taliba, kad kaže:“U džehennemu imaju ogromne zmije i akrepi poput mazgi, koji će neprestano gristi  i ujedati vladare koji su nepravedni prema svojim narodima“! Zatim Tawus ustade da ide, a Hišam i sva njegova pratnja skoči na noge i isprati ga s poštovanjem.

Na kraju. Imajmo na umu sljedeći ajet i hadis: „Obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna; oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.  A zašto ne razmisle sami o sebi“? (ar-Rum, 6,7,8).

„Ne budite po svaku cijenu sa većinom, govoreci:“Ako ljudi rade dobro i mi cemo, a ako cine zulum i mi cemo ga ciniti“, medjutim, budite odlucni i principijelni, pa ako ljudi cine dobro, cinite ga i vi, a ako cine lose, ne cinite ga i vi“! (at-Tirmizij i drugi).