 Često smo u poziciji da se zapitamo ''S kim se družiti? S kim provoditi svoje vrijeme? Koga odabrati za prisna prijatelja? Kome povjeravati svoje najskrovitije tajne koje nam leže na duši?''. Ova pitanja imaju posebnu težinu u današnje vrijeme kada je sve više laži i nepovjerenja a sve manje istine i povjerljivih ljudi. Zato je zadatak današnje hutbe da pokuša pronaći odgovor na postavljena pitanja i to u svijetlu Kur'ana i prakse Muhammeda a.s.
Zahvala pripada Allahu dž.š.; neka su Njegov salavat i selam našem Poslaniku Muhammedu a.s., njegovoj porodici, ashabima , sljedbenicima islama do Sudnjeg dana i svim šehidima ovog Ummeta. Kur'an nas upućuje na one koji su u stalnoj vezi sa Allahom dž.š. i koji su Mu pokorni: ''Budi uz one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole u želji da steknu naklonost Njegovu i ne skidaj pogled sa njih iz želje za sjajem u životu na svijetu ovome, i ne slušaj onoga čije smo srce prema našoj opomeni nemarnim učinili i koji slijedi strast svoju i čija su djela od razboritosti daleko.''. To su oni koji su svoj cjelokupan život podredili Njegovoj volji i zadovoljstvu i oni su najpreči da među njima biramo svoje prijatelje s kojima ćemo provoditi vrijeme. Oni su naša najčišća ogledala na kojima vidimo i najmanju trunku prljavštine na sebi; podržaće nas kada nas vide na putu dobra i opomenuće nas kada pogriješimo. Upravo na to sugeriše i Muhammed a.s. kada kaže: ''Čovjek je vjere svoga prijatelja, pa neka svako od vas dobro pripazi s kim se druži!''. Baš na temeljima ovog časnog hadisa nikla je i naša dobro poznata izreka ''S kim si takav si.''. No, Muhammed a.s. je to još detaljnije i slikovitije objasnio. U jednoj predaji stoji da je dobrog prijatelja uporedio sa ''prodavačem mirisa''. Od njega ćeš ili kupiti ili dobiti na poklon miris, a ako se to i ne desi na tebi će ostati tragovi ugodnog mirisa jer si bio u njegovoj blizini. Lošeg druga Muhammed a.s. poredi sa ''kovačem gvožđa'' jer će te boravak u njegovoj blizini ili opeći ili na tebi ostaviti tragove neugodna mirisa. Druženje sa čestitim i iskrenim čovjekom bez sumnje će na nas ostaviti pozitivnog traga, dok će nas pokvareno društvo, htjeli mi to ili ne, zapahnuti svojim smradom. Sve ovo posebno se odnosi na omladinu jer nerijetko čujem kako se drugi podsmjehuju nekom mladiću ili djevojci koji dolaze u džamiju radi namaza. Po mišljenju takvih, taj mladić ili djevojka nisu ''cool'', nisu ''in'', odnosno nisu moderni. Zašto? Zato što zahvaljuju svome Gospodaru na blagodatima kojima nema broja i zato što mu na sedždu padaju? Je li zato nisu moderni? A moderni bi, po takvima, bili da se drogiraju i opijaju praveći tako nakaradu od sebe. Ako je tako, ja uživam u tome što nisam moderan. Vratimo se opet onima s kojima se družimo. Zapravo, poslušajmo dva primjera koji na lijep način govore kako društvo može imati pozitivan i negativan efekat na čovjeka. Prvi primjer je slučaj čovjeka po imenu Ukbe a čija nesreća bijaše u tome što mu je najbolji prijatelj bio okorjeli mušrik Ebu Džehl. Ukbe je bio finije, mekše duše i često bi, slušajući učenje Kur'ana osjećao kako ga nešto vuče na tu stranu. Ali, taman kada bi odlučio otići Muhammedu a.s. i izgovoriti šehadet te se pridružiti plejadi sretnika i spašenih ljudi od te nakane odvraćao bi ga njegov prijatelj Ebu Džehl. I kako je skončao Ukbe? Tokom jedne bitke poginuo je boreći se u redovima nevjernika a njegov leš je tako zaudarao da mu se poslije bitke nije moglo prići kako bi bio normalno ukopan. Tako je loš prijatelj skupo koštao Ukbea čija duša i nije bila tako pokvarena. Cijena prijateljstva za njega bijaše preskupa. Primjer suprotan ovome govori o čovjeku po imenu Ebu Rebi'a koji je imao posve drugačijeg prijatelja – Omera el-Hattaba. Kada je Ebu Rebi'a krenuo sa svojim prijateljem da obavi hidžru do njega dođe haber da se njegova majka zarekla da se neće kupati niti sklanjati sa sunca dok se njen sin ne odrekne islama. Zamislite žestinu sunca usred užarene pustinje! Ebu Rebi'a koji u vjeri i ne bijaše nešto posebno jak i odlučan dođe u dilemu šta da uradi. Njegov prijatelj Omer r.a. ga pokuša odvratiti od toga rekavši kako će se njegova majka predomisliti čim joj vrelina sunca dodije ali on odluči da je ipak posjeti. Vidjevši to Omer r.a. mu daje svoju devu kako bi na njoj odjahao do majke. No, nije mu dao devu da bi Ebu Rebi'a lakše prevalio put do kuće nego da ga podsjeća na njegovog prijatelja muslimana koji mu želi dobro. Vrijednost tadašnje deve je u današnjem vremenu jednaka vrijednosti skupog automobila ali Omer r.a. nije žalio dati je svome prijatelju iz želje da ga sačuva nevjerstva. I uistinu, Ebu Rebi'a je, došavši u svoje pleme pretrpio niz uvreda pa i fizičkih napada, ali ga je deva stalno podsjećala na njegovog prijatelja te je zahvaljujući tome ostao u islamu. Pogledajte razlike između dobrog i lošeg prijatelja! Naravno, kao što i sami pogriješimo, moramo biti spremni i na grešku koju će učiniti naš prijatelj te mu to ne smijemo uzimati za zlo. U tom smislu ima jedna predivna arapska izreka kojom ću i završiti ovu hutbu: ''Ako u svim stvarima budeš grdio svoga prijatelja nećeš naći takvoga koga nećeš grditi. Zato živi sam ili se druži sa prijateljem koji će ponekad i pogriješiti!''. Molim Allaha dž.š. da nas okiti iskrenim i čestitim prijateljima te da nas uvede u džennetske ljepote u društvu sa vjerovjesnicima, iskrenim ljudima i šehidima, AMIN! Hutba održana 29.maja 2009. / 05.džumade-l-uhra 1430.h.g. u Prozoru Hatib: Safet ef. Pozder |
