Riječ dvije o pojmu kriza

1.       Pojedinac i kriza. Uzrok zapadanja pojedinca u razne krize je njegova nemarnost prema Allahovim i Poslanikovim propisima. „Allah je zaštitnik vjernika, izvodi ih iz tmina na svjetlo, a zaštitnici nepokornih su taguti, vraćaju ih sa svjetla u tmine. U vatri će završiti i u njoj vječno ostati“! Sjetimo se riječi poslanika sa Arafata prilikom oprosnog hadža:“Ostavljam vam dvije stvari! Ako ih se budete pridržavali nikad iza mene nećete zalutati“! „Ako ti se ne odazovu, znaj da slijede nagone i strasti“!

2.       Kriza zahvata porodicu.  Odnosi u porodici su poremećeni. Djeca su neposlušna prema roditeljima, a roditelji nemarni, neodgovorni i površni u odgoju i obrazovanju djece. Grijesi u porodicu ulaze na širom otvorena vrata. Autoritet u porodici je znatno narušen i poljuljan. Otac i muž više nije na nivou odgovornosti. Malo se pita i sve manje vodi tu lađu na sve burnijim talasima života. Žena je često prisiljena preuzeti njegovu ulogu. Po islamu su ljudi odgovorni za kompletnu porodicu.

3.       Krizom je zahvaćena i zajednica. Usljed slabog i nepotpunog odgoja i obrazovanja nastaju poremećaji u društvu.

a.        Metode odgoja i obrazovanja ne daju željene rezultate. Djeca se odgajaju tako da što prije doću do novca, da uživaju i rade ono što im čini zadovoljstvo. Sve je manje svijesti o društvenoj odgovornosti. U islamu se to naziva emanetom. Emanet je pojam od presudne važnosti. Kako će neko biti koristan član društva ako nema emaneta. Da ne govorimo o vođenju jedne zajednice.

b.       Interes je osnovni postulat pojedinca. Pred interesom padaju svi principi. Ne vodi se računa o halalu i haramu. O šteti i koristi. Islamsko je pravilo:“La darere ve la dirare“! (Šteta se ne smije nanositi ni sebi ni drugome).

c.        Usljed svega ovoga zajednicu pogađaju razni raskoli, neslaganja, smutnje, svađe, podjele i snaga se, umjesto na napredak, uglavnom troši i rasipa uprazno, beskorisno i štetno.

d.       Kao i u porodici tako isto i u zajednici nastaje kriza autoriteta.

Upustva za prevazilaženje kriza:

1.       Pojedinac. 

a.        Život pojedinca dobija svoj smisao samo u okvirima vjere. Znanje o Allahu i o vjeri insana čine sretnim, zadovoljnim i korisnim. U protivnom, insan živi nesređeno, izgubljeno, nesretan je i nezadovoljan, uvjek je u stresu i trci, a nikad ne stigne. Na kraju odlazi ponižen i jadan sa ovoga svijeta. Vjernika dočekuje melek sa „O ti smirena dušo, vrati se svome Gospodaru zadovoljna i On s tobom zadovoljan. Uđi među moje robove i nastani se u mome džennetu“! (al-Fadžr).  Ebu Bekr kad je čuo ove riječi, zaplakao je i uzviknuo:"Kako ove riječi lijepo zvuče"! Poslanik mu reče da će te riječi biti rečene njemu! Insanov odnos prema Allahu je vjernički, a ne pobunjenički ili komercijalni odnos! „Ima ljudi koji Allahu čine ibadet pod uslovom, ako....“! „A kad insana njegov Gospodar iskuša i počasti, zatim mu podari svoje neizmjerne blagodati, on kaže:-Moj me Gospodar zaista počastio! A kad ga iskuša time što mu stijesni i utanji rizk, on onda kaže:-Moj me Gospodar zanemario“! (al-Fadžr). Insan mora razmišljati poput Ibrahima, a.s.:“Kad mu njegov Gospodar reče eslim, on odgovori eslemtu“! (Budi pokoran, on odgovori:-ja se pokoravam). Napomenimo da je Poslanik 13 godina izgrađivao pojedinca i porodicu u Mekki (akidet), a deset godina zjaednicu u Medini (šeriat).

b.       Iza ovoga svega dolazi obaveza privrjeđivanja. Insan mora da radi, da privrjeđuje, da koristi svoje potencijale i blagodati koje mu je Allah dao. Mora bit svjestan da ga njegov amel (djelo) bez imana i bez Allahove milosti neće uvesti u džennet.

c.        Insan ima svoje obaveze prema drugima. Prema Allahu, prema bračnom /oj drugu /rici, prema djetetu, prema rodbini, prema komšiji, prema džematu, prema zajednici, prema državi. Ne smije uzurpirati ni ugroziti ničije pravo. Za sve će biti pitan. „O vjernici, vodite računa o sebi, ne može van nauditi onaj ko je na krivom putu, ako ste vi slijedite jasnu uputu (nema dakle, krize), Allahu ćete se svi vratiti pa će vas obavjestiti o svemu što ste radili“!

2.       Porodica.

a.        „O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, a koja je namjenjena kafirima“! Pozabavimo se ajetima koji tretiraju porodicu u islamu, pa ćemo vidjeti koja se pažnja tome poklanja. Odnos roditelja prema djeci i koja je to odgovornost, zatim odnos djece prema roditeljima i koja je to odgovornost. Razmislimo o ovom ajetu / dovi:“Rabbigfir li we li walidejje we limen dekhale bejtije mu'minen we lili mu'minine wel mu' minat, we la tezidiz-zalimine illa khasara“! (Nuh, 28). (Gospodaru moj, oprosti meni, mojim roditeljima, svakom ko kao vjenik uđe u moju kuću, zatim vjernicima i vjernicama, a zalimima samo povećaj propast). Insan u porodici, ako hoće islah (popravak), mora biti uzor i primjer. „Zar da drugima naređujete dobro(činstvo), a sebe da zaboravite, a (fol) čitate Knjigu, hej, jeste li pametni“!? Omerove riječi paraju i uši i srce:“Svodite račune prije kontrole i vagajte svoja djela na ispravnoj vagi“!

b.       Insan mora biti svjestan svog neprijatelja. „Vaš neprijatelj je šejtan i tretirajte ga kao neprijatelja, on svoju porodicu vodi u rasplamsalu vatru“! Eu'zu bismilla se mora razmjeti! Islamski način življenja u porodici insan i članove njegove porodice čini sretnim i zadovoljnim. U porodici se ne zabranjuje, već razgovara i navodi na racionalno razmišljanje. Grijesima moraju biti zatvorena porodična vrata. Odgoji kćerku za nečijeg sina, pa će on odgojiti svoju za tvoga sina.

3.       Zajednica.

a.        U islamu je sve vrijednije u društvu, u džematu. Čovjek ne može živjeti, spavati, jesti, ibadet činiti sam, ako ima drušvo. Ovce se kreću u stadu, ptice čete u jatu, životinje u čoporu, krdu, pčele u košnici, mravi u mravinjaku itd. Zamislimo da se jedinka iz ovih društava izdvoji i ostane sama.

b.       U islamu postoji princip društvene solidarnosti. „Zaista su samo vjernici braća“. „Vaš zaštitnik je Allah, Poslanik, i oni koji vjeruju i koji uspostavljaju namaz, izdvajaju zekat i čine ruku'. Onaj ko Allaha uzme za zaštitnika, zatim Poslanika i vjernike, pa Allahova partija, to su uvijek pobjednici“! (al-Maide, 55-56). Sadaka, zekat, kurban, čije je to pravo. „Nećete biti potpuni vjernici, sve dok ne budete željeli svome bratu što želite samima sebi“! Primjer muhadžira i ensarija.

c.        Bogastvo ne smije biti privilegija određenog sloja i povlaštene klase. „Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah poslaniku svome podari, pripada Allahu i Poslaniku, rodbini, jetimima, siromasima, putniku,  da se nebi koncentrisao samo u kod bogataša vaših. Ono što vam Resul pokaže to prihvatite, a ono što vam zabrani toga se klonite“! (al-Hašr).

d.       Organizacija društvenog / džematskog života. Osiguravanje uvjeta rada, kvalifikovanog kadra, plana i programa.

e.       Pokornost vođstvu. Kakvome vođstvu? Onome koje djeluje i ponaša se na principima Kur'ana i sunneta i općeg interesa zajednice. „O vjernici, pokoravajte se Allahu i Poslaniku i prestavnicima vašim! A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet. To vam je bolje i ljepše rješenje za vas“! (an-Nisa, 59). „Činim vam vasijjet da se bojite Allaha, da slušate i budete pokorni, makar ti pretpostavljeni bio abesinijski rob. Zaista ko od vas dočeka, vidjeće velika razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih khalifa. Kutnjacima se toga držite, čuvajte se izmišljanja, jer svako izmišljanje je zabluda“!

Braćo i sestre. Allah je stvorio razna stvorenja, koja žive u zajednicama i društvima. (Umemun amsalukum-narodi pout vas)! Neki nazivi sura govore o tim „narodima“. Pčele, mravi, muhe itd.

-          Pčele žive u svojim nastanbama-košnicama i imaju izvanredno uređen društveni sistem. Vodi ih matica! Ima i trutova. Pčele imaju i lozinke. Miris. Prave med-lijek, spomenut u Kur'anu.

-          Mravi takođe. Mnogo možemo od njih naučiti.

-          Muhe. Lete samo na smeće i smrad. Štetne su jer prenose bakterije i šire bolesti.