Kur'an kaže:“Allahu pripada vlast nebesa i Zemlje. On stvara što hoće, daruje kome hoće žensku djecu i daruje kome hoće mušku djecu“! (aš-Šura, 49). Opskrba djecom spada u sferu Allahovih odredbi koje vjernik zadovoljno prihvata kao Allahov dar. Ovdje su prvo spomenuta ženska, pa onda muška djeca! Jedan čestiti Allahov rob je rekao:“Najbolji čovjek je onaj kome prvo dijete bude žensko“. Kad je upitan za dokaz, naveo je gornji ajet. Poslaniku, s.a.v.s, je Allah podario četiri kćeri, pa onda sinove. Kad je obavješten da je dobio četvrtu kćer, radosno je uzviknuo:“To je moj miris koji ću mirisati“

Od Enesa r.a, se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:“Ko se bude brinuo o dvije kćeri dok ne postanu punoljetne, ja i on ćemo na kijametskom danu biti ovako“! (Pa je spojio dva prsta).

Aiša,r.a, prenosi da je poslanik, s.a.v.s, rekao:“Ko bude imao ikakvo iskušenje sa svojim kćerima, one će mu biti zaštita od džehennemske vatre“!

Mugireh b. Šu'beh prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:“Allah vam je zabranio zlostavljanje majki, ubijanje kćeri, (we izel mew'udetu suilet bi ejji zenbin kutilet-i kad ubijena djevojčica bude upitana zbog kakvog grijeha je ubijena), uskraćivanje i traženje, „rekla-kazala, mnogo pitati i rasipanje imetka“! (al-Bukhari).

Uqbeh b. Amir al-Džuhani kaže kako je čuo Poslanika, s.a.v.s, da kaže:“Ko bude imao tri kćeri pa ih bude strpljivo, iz halal imetka izdržavao i lijepo odgajao, one će mu biti zaštita od džehennemske vatre“! (Ahmed).

Kad bi Poslanik obavljao namaz, za vratom bi držao svoju unuku od kćerke Zejneb. Poslije sedžde bi je ponovo stavljao sebi na vrat.

Kad bi se pojavila njegova kćer Fatima, Poslanik bi ustao, izrazio dobrodošlicu, uzeo je za ruku i poljubio, a onda joj rekao da sjedne na njegovo mjesto.

Jedan čovjek po imenu Abu Hamza je imao ženu koja mu je rođala sve kćeri, zbog toga je oženio drugu koja mu je rodila sinove, pa je zanemario majku svojih kćeri, a ona mu jednom, u prolazu reče:  “Ma li Abi Hamza la je'tina, we jedlhulul bejte-l-lezi jelina, gadbane en la nelidel benina, wallahi ma haza ajben fina, fe nahnu kel erdi li zira'ina, nunbitu ma kad wudi'a fina“! Prijevod: Šta je Hamzi pa nam ne svraća, već svraća u kuću pored nas, ljut što sinove ne rađam, a Allaha mi to nije moja mahana, jer ja sam ko zemlja za bilje, što se u nju posije, to i nikne!

Kćeri su emanet roditelja, braće i muževa. Kćeri su emanet svih nas! Allah nas upozorava na taj emanet:“O vjernici, ne varajte Allaha i Poslanika, pa da tako svjesno iznevjerite vaše emanete“! (al-Anfal).“ Allah vam naređuje da svoje emanete uredno predate onome kome pripadaju“! (an-Nisa).

Omer, r.a, kao khalifa, bi po noći kradom obilazio mahale i osluškivao da ko bolestan ne ječi, da ko ne plače, da se ko ne žali na nešto. Tako je jednom čuo razgovor majke i kćeri kako se prepiru oko sipanja vode u mlijeko. Majka je insistirala da se naspe vode u mlijeko, a kći ju je upozoravala da je to potkradanje muslimana i haram zakletva. „Zar nam to Khalifa nije strogo zabranio“? Majka je na to odgovorila:“Pa hoće li me vidjeti Khalifa“? Kći na to odgovara:“Ako nas ne vidi khalifa, vidi li nas Allah“?! Omer je zatim požurio da vidi kako se djevojka zove i čija je, a onda je sakupio sinove i rekao im:“Ko bi od vas bio spreman oženiti tu i tu djevojku“? Svi sinovi su šutili, a on dalje reče:“Tako mi Allaha, ako neće niko od vas, ja ću je oženiti“! Onda ju je oženio njegov sin Asim i sa njom je sretno i zadovoljno živio, a ona mu je rodila kći po imenu Lejla, koja je kasnije rodila Omer b Abdul Aziza!

Kad je imam aš-Šafi'i bio u gostima kod svog učenika Ahmed b Hanbela, njegova kći mu jeposlije namaza željela postaviti tri pitanja:1. Za vrijeme večere si, za učenjake, neuobičajeno puno jeo?! 2. Prije spavanja nisi klanjao dva rekata?! 3. Klanjao si s nama sabah, a nismo te vidjeli da si uzeo abdest?! Imam aš-Šafi'i odgovara: 1. Na večeri sam jeo malo više, jer znam da u tvojoj hrani nema nimalo harama, zato sam uzeo malo više smatrajući to lijekom, ne hranom. 2. Ja sam klanjao dva rekata, ali sam to sakrio tako da me vidi samo Allah. 3. Ujutro nisam uzeo abdest, jer ja već dugo godina klanjam sabah sa jacijskim abdestom“! Šta možemo naučiti iz ovog primjera. U kuću treba dovoditi hajirli i učene musafire. Imati kućne dersove i halke.

Se'id b. al-Musajjab je davao dersove u Poslanikovoj džamiji i imao je vrlo lijepu i fino odgojenu kćer, koju mu je halifa Abdul Melik b. Mervan zatražio za sina. Se'id je, poznavajući i njega i sina odbio takvu ponudu riječima:“Reci khalifi da to ne prihvatam, jer ne želim sa kćerkom doći pred Allaha zavezan u okovima“! Kad je jedne prilike došao kući, po običaju je upitao svoju mezimicu šta je danas radila, a ona mu odgovori da je učila Kur'an. Na to je on upita šta je razumjela iz tog učenja, a ona mu odgovori:“Dragi babuka, sve sam razumjela samo mi je ovaj ajet nekako nejasan:“Rabbena atina fid-dunja haseneten we fil akhireti haseneten we kina azaben-nar“! Znam da je dobro akhireta džennet, ali ne znam šta je dobro dunjaluka“!? Se'id joj na to odgovori:“Dobro dunjaluka je čestita žena za čestitog muža“! Se'id je nastavio jesti, kći učiti Kur'an, a u tom neko zakuca na vrata. Bio je to Abdullah b. Abi Weda'ah, njegov učenik koji je izostao iza nekoliko dersova. Se'id ga odmah upita za razlog odsustvovanja, a on mu reče kako mu je preselila žena i morao se pobrinuti oko ukopa i džennaze, a Se'id ljutito upita:“Zašto me nisi obavjesti o tome da dođem na džennazu“? Abdullah odgovori kako nije htio da se prekida ders, da ne bi narod ostao bez dersa. Abdullah je bio jako siromašan, i znajući za to i za gubitak žene, Se'id ga upita:“Pa šta sad, planiraš li naći kakvu čestitu ženu“? Abdullah odgovori:“Koja bi me to htjela ovakvoga, moj plemeniti šejkhu“? Se'id mu odgovori:“Ako se slaže s tim, evo moje kćeri i neka vam Allah podari bereke“! Naredio mu je da dovede svjedoke, vjenčao ih i nastavili su živjeti sretno i zadovoljno. Abdullah bi sve rjeđe posjećivao Se'idove dersove i kad ga je upitao što ga nema, odgovorio mu je:“Nemam više potrebe dolaziti tebi, jer mi tvoja kći redovno prenosi svo tvoje znanje“!

H. Aiša, r.a, je rekla:“Brak je ropstvo i dobro gledajte kome ćete dati svoju miljenicu“!

Nekadašnji majkin savjet kćeri pred udaju:“Kćeri moja, izlaziš iz gnijezda u kome si odrasla, ideš u gnijezdo tebi nepoznato i osobi koju ne poznaješ. Budi mu zemlja – biće ti nebo, budi mu bešika-biće ti stub, budi mu robinja-biće ti rob, čuvaj njegov nos, uho i oko. Neka od tebe ne osjeti ružna mirisa, neka od tebe ne čuje ružnu riječ i neka kod tebe vidi uvijek lijepo i privlačno“!

Prije nego što će primiti islam Abu Talha je zaprosio Ummu Sulejm, a ona mu odgovori:“O Abu Talha, čovjek kao ti se ne odbija, rado bih ja s tobom, ali ti nisi musliman, pa si mi haram“! Talha joj uobraženo reče:“O Ummu Sulejm, kaži i traži šta želiš, daću ti, samo da si moja“! Ona mu ponosno reče:“O Talha, ako prihvatiš islam, to je moj mehr“! Tako je i bilo.

Gdje su danas Esme, Ummu Seleme, Hafse, Rumejse...Aiše, Khatidže, Merjeme... Da li ih progutaše današnji izazovi !?