 Teške okolnosti kojima je danas izložen čovjek ili kako se to popularno naziva krizom, zahtijevaju temeljitu analizu, proučavanje i iznalaženje načina najboljeg snalaženja u ovim okolnostima. Danas se, kako smo rekli u prošloj hutbi, uglavnom govori o težini ekonomske krize, međutim, ekonomska kriza je posljedica daleko težih i dubljih kriza u koje je zapao savremeni čovjek. Rekli bismo da je kriza odnosa prema vjeri i prema Stvoritelju uzrok svih drugih kriza i teških okolnosti. Pravilno shvatanje i razumijevanje života i njegovih tokova je osnovni nedostatak čovjeka danas.
Danas ponovo razmišljamo i govorimo o čvrstom i iskrenom pouzdanju u Allaha. „Reci, On je Milostivi, u Njega vjerujemo, i u Njega se uzdamo“! Teške okolnosti kojima je danas izložen čovjek ili kako se to popularno naziva krizom, zahtijevaju temeljitu analizu, proučavanje i iznalaženje načina najboljeg snalaženja u ovim okolnostima. Danas se, kako smo rekli u prošloj hutbi, uglavnom govori o težini ekonomske krize, međutim, ekonomska kriza je posljedica daleko težih i dubljih kriza u koje je zapao savremeni čovjek. Rekli bismo da je kriza odnosa prema vjeri i prema Stvoritelju uzrok svih drugih kriza i teških okolnosti. Pravilno shvatanje i razumijevanje života i njegovih tokova je osnovni nedostatak čovjeka danas. Čovjek je obožavajući sebe (vidiš li onoga ko je za boga uzeo svoje strasti i nagone), zapao u jedno bezizlazno stanje i samo ga istinski povratak Allahu (vjeri) može izvući iz njega. Vjernik je s tim načisto. On je čvrsto ubjeđen da je Allah jedini činilac, da od Njegove volje sve zavisi i da se ništa bez te volje ne dešava. Predanost Allahu je ključ ispravnog shvatanja života. „Kad mu (Ibrahimu) njegov Gospodar reče:“Eslim“! (predaj se), on odgovori:“Predajem se Gospodaru svih svjetova“. Vjernik razumije poruku sure al-Furkan:“Pouzdaj se (osloni se) u (na) živoga koji ne umire“! (Ne u onoga koji živi, ali umire).Kao što razumije kur'ansku konstataciju:“...onaj ko vjeruje Allaha, sudnji dan i ko radi dobra i korisna djela, za njih nema straha i oni neće ni za čim tugovati“! Dakle, tevekkul je pouzdanje i istinsko povjerenje u Allaha. To znači da imati veće povjerenje u ono što je u Allaha nego u ono što je u tvojoj ruci. Neko je rekao za tevekkul da je to potpuna smirenost i ubjeđenje srca u ono što Allah obećava. Imaš razum, ruke, noge, imaš nafaku, ali se ne smiješ osloniti na razum, ruke, noge ili na hranu, već na Stvoritelja svega toga. U protivnom to je razmišljanje Karuna, zbog kojeg je živ utjeran u Zemlju! Prenosi se da je vojska Sulejmana, a.s, prolazila dolinom i Hudhud pored puta ugleda postavljenu zamku za ptice, pa se obrati Sulejmanu, a.s,:“Allahov poslaniče, pogledaj ovu zamku, kako je naivan onaj ko ju je postavio da me ulovi, a ja vidim vodu pedest laktova u dubini Zemlje“! Sulejman na to ne reče ništa. Prošlo je nekoliko dana, naiđe Sulejman i ugleda Hudhuda zarobljenog i bespomoćnog u zamki i reče mu:“O Hudhude, skoro si govorio kako si u stanju vidjeti vodu na dubini od pedeset laktova u Zemlji. Gdje ti je bila oštrina vida i preciznost osjećaja“? Hudhud mu odgovori:“Ne kori me Allahov poslaniče, jer kad dođe ono što je suđeno, ne pomaže ni preciznost sluha ni oštrina oka“! Musaa, a.s, je zabolio zub pa se iskreno obratio Allahu i Džibril mu pokazuje jednu travku, koju treba sažvakati i bol zuba će nestati. Međutim, sljedeći put kad zub zaboli, Musa,a.s, počinje tražiti tu istu travku i uz pomoć sljedbenika je i nalazi, žvaće, ali bol ne prolazi. Allah mu šalje poruku:“O Musa, ne liječi travka, nego njen Stvoritelj“! Odnos prema Allahu mora biti kao odnos djeteta prema svojoj majki. Dijete ne zna za drugoga osim za majku, nju traži, nju doziva i uz nju se smiruje. Bez nje ne može! Emevijski halifa Sulejman b. Abdul Melik je pitao imama bu Hazima:“Reci mi, tako ti tvoga Gospodara, zašto mi preziremo smrt“? Imam mu odgovori:“Prezirete smrt zato što gradite dunjaluk, a rušite ahiret i ne želite prelazak iz izugrađene sredine u ruševine, a morate“! Halifa ga opet upita:“Šta misliš, kakav će biti naš odlazak na ahiret“? Imam mu odgovori da se odlazak na ahiret razlikuje shodno razlikama među robovima. Onaj ko zna za Allaha i ko je prema Njemu iskren, na ahiret će doći kao kad se sin jedinjak, poslije dugog odsustva, vraća svojoj majki, a odlazak na ahiret prema Allahu nemarnog čovjeka, biće kao kad se odbjegli rob vraća svome gospodaru u okovima“. Halifa ga ponovo upita:“Kaži mi šta me čeka kod Allaha“. Imam Abu Hazim mu odgovori:“Izloži sebe Allahovoj knjizi i sve ćeš znati“! Halifa upita na kojem jestu u Kur'anu da traži odgov or, a imam mu reče:“Razmisli dobro o Allahovim riječima:“Innel abrare le fi na'im, we innal fudždžare le fi džahim (čestiti će zaista uživati u blagodatima dženneta, a pokvareni će boraviti u džehennemskoj vatri)“! Halifa nakon dužeg razmišljanja i sav blijed ponudi imamu zavežljaj sa novcem, a ovaj mu reče:“E moj halifa, ono šta ja imam mnogo je bolje i vrijednije od onog što ti imaš“. Začuđeno halifa ponovo upita:“A šta to ti imaš“? „Ja imam čvrsto povjerenje u moga Stvoritelja, iskreno pouzdanje u Onoga ko daje rizk, bez imalo sumnje oslanjam se samo na Njega i zadovoljan sam sa onim što mi je odredio“. „Reci, ništa nas neće pogoditi osim onoga što nam je naš Zaštitnik propisao i neka se vjernici uzdaju samo u Allaha“! (at-Tawba, 51). „Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije zapisana u Knjizi prije nego što je aktiviramo!To je Allahu zaista lahko“! (al-Hadid, 22). „Zar ne zna onaj koji stvara, a On je blag i o svemu obavješten“. (al-Mulk 14). Na kraju današnje hutbe mora nam biti jasno da čovjek sam sebi kreira okolnosti života. Bude li pokoran Allahu i slijedio Njegove kur'anske upute, biće zadovoljan, bez straha, bez depresije, bez uznemirenosti, biće siguran od sebe, a i njegova sredina od njega samoga. Nevolje u koje je čovjek zapao su rezultat njegove neposlušnosti Stvoritelju. To je njegova sopstvena zamka u koju je zapao. Vrlo je važno svakodnevno ispravno obavljanje propisanih namaza u džematu, duhovna aktivnost noću kroz nafile, svakodnevno učenje Kur'ana (makar po stranicu)i spominjanje Allaha. Vrlo je važno znati raspolagati sa Allahovim blagodatima, posebno sa imetkom, novcem (niti rasipati, niti škrtariti). Ulaganje imetka u dobro, donosi dobro, umnožava imetak. U ovim i sličnim okolnostima važna je staloženost, prisebnost, duševni mir i u vijek pažljiv odnos prema drugima. Kad izlazimo iz kuće ili se krećemo, ne zaboravimo reći:“Inni tevekkeltu alellahi, la havle we la kuvvete illa billahil alijjil azim“! (Ja se oslanjam na Allaha, jer nema snage ni moći osim u velikog Allaha). „Allahumedž'al fi kalbi nura, we fi sem'i nura, we fi besari nura, we fi wedžhi nura, we min emami nura, we min werai nura, we an jemini nura, we an šimali nura, we min feuki nura, we min tahti nura“! (Allahu podari mi svjetlo u srce, u uši, u oči, osvjetli moje lice, podari mi svjetli ispred mene i iza mene, podari mi svjetlo s desne i s lijeve strane, podari mi svjetlo iznad mene i ispod mene). Učenjaci Zapada sve više zagovaraju približavanje islamskom učenju! واختم كلامي بنداء قرآني عظيم بقوله تعالى: ( يَا أَهْلَ الْكِتَابِ قَدْ جَاءكُمْ رَسُولُنَا يُبَيِّنُ لَكُمْ كَثِيراً مِّمَّا كُنتُمْ تُخْفُونَ مِنَ الْكِتَابِ وَيَعْفُو عَن كَثِيرٍ قَدْ جَاءكُم مِّنَ اللّهِ نُورٌ وَكِتَابٌ مُّبِينٌ * يَهْدِي بِهِ اللّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلاَمِ وَيُخْرِجُهُم مِّنِ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِهِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ) صـدق الله العظيم. Na kraju da završimo sa ovom kur'anskom:“O sljedbenici Knjige, došao vam je naš poslanik da vam objasni mnogo toga što skrivate od Knjige, došao vam je od Allaha nur i jasna Knjiga, kojom Allah upućuje ispravnom putu onoga ko nastoji postići Njegovo zadovoljstvo i koji ih, uz Njegovu dozvolu, izvodi iz tmina na svjetlo i vodi ih ispravnim putem“. Hutba, 16. Rebi'ul evvela 1430.h.g. / 13.03.09. Khatib H. Subašić |
