Sura al-Anfal je objavljena nakon Bedra, sura al-Ahzab nakon al-Khandeka, a druga polovina sure Alu Imran nakon Uhuda. Ti ajeti su svojevrsna analiza spomenutih bitaka, isticanje pouka i poruka iz tih događaja. Šta je sa hidžrom, je li poslije nje objavljena neka sura kao osvrt na taj događaj?! Hidžra je događaj o kojem ne govori samo jedna sura ili dio nje. Bitke su događaji koji su se desili i završili, a Allah je htio da hidžra bude trajna inspiracija muslimanskom ummetu, trajni izvor pouka i poruka. Zato se o hidžri govori u surama al-Bakara, Alu Imran, an-Nisa, al-Anfal, at-Tawba, an-Nahl, al-Hadž, al-Mumtahina, at-Tagabun, al-Hašr… itd.

Hidžra je dokaz imana

Hidžra nije promjena boravka zbog pronalaska boljeg radnog mjesta, boljeg boravišta ili bolje perspektive za karijeru. Hidžra nije ni traganje za boljim životom i standardom. Hidžra je daleko više od toga. Hidžru su iz Mekke u Medinu učinili uglavnom dobro situirani i vrlo ugledni ashabi. Nisu bježali ni od terora, ta njega su trpili trinaest godina i uspješno mu odolijevali. Hidžra je stvar akideta i svijest o odgovornosti za uspostavljenje reda na Zemlji. Medina je domovina islama, mjesto i prilika za ostvarenje jasno zacrtanog cilja. Hidžra razdvaja pojmove i vremenske i prostorne. Hidžra je približavanje mesdžidu i okupljanje u njemu i oko njega. Napuštanje grijeha, bijeg od kufra i širka, napuštanje zabluda, izlazak iz nemarnosti prema namazu, Kur’anu, gašenje uticaja sujete, oholosti i licemjerstva. Hidžra je izgradnja stava. Hidžra je promjena u ponašanju u braku, u i prema porodici, na radnom mjestu, u komšiluku, u džematu. Hidžra je rušenje kipova i idola u sebi. Hidžra je napuštanje lošeg društva munafika, griješnika, glupih ideja. “Osaburi na ono što govore i lijepo i vješto ih zaobiđi”! (al-Muzammil, 10. ajet).

Najsnažnija hidžra je pokret srca prema Allahu kroz iskreni ibadet u javnosti i tajnosti. Imam Ahmed bi govorio:”Ako hoćeš da te Allah trajno obasipa onim što voliš, ti budi ustrajan u onome što Allah voli”! Dakle, ima hidžra napuštanja mjesta i približavanja mesdžidu, zatim napuštanje osoba koje su u zabludi, napuštanje ružnih riječi, prljave prakse i loših navika, napuštanje pogrešnih pravaca i mišljenja suprotnih Kur’anu i sunnetu.

Ugovor na Akabi

Da bi počeo graditi zajednicu i da bi ona bila na cvrstim osnovama, Poslanik zahtijeva polaganje prisege od medinskih izaslanika. Od čega treba zaštiti društvo. Zna to Poslanik dobro!

Ubade b. es-Samit priča: “Poslaniku smo se zakleli da Allahu ne cinimo sirk, da ne krademo, da ne cinimo zinaluk, da ne ubijamo nasu djecu, da jedni drugima ne poturamo kopilad i da Poslaniku ne otkazujemo poslusnost! Ako ispunite, imate dzennet! Nagrada dolazi od Allaha!

Dakle, društvo i zdrava zajednica se ne može gradit, na totalnoj nemarnosti i širku prema Allahu, na lažima, na prevarama i krađi, na zinaluku i nemoralu!

Slijedeći susret ih je bilo vec sedamdeset!

Drugi ugovor: Zakletva: Poslusnost i pokornost, materijalna podrska, borba za uspostavu dobra i iskorjenjivanje zla, rad na Allahovom putu bez straha od ikoga, zastita Poslanika od svega onog od cega stite svoje zene i djecu. Za ispunjenje zavjeta Imaju dzennet.

Poslanikovi potezi u Medini: bratimljenje muhadzira i ensarija, (svako je zelio svome bratu ono sto zeli samome sebi),  izgradnja mesdzida, otvaranje muslimanskog trzista, autenticna i mudra muslimanska politika, a jevreji su tu. Dakle, kontrola situacije. Prvi pisani dokument o regulisanju odnosa i stanja.

Zakon uzročnosti (ulaganje sopstvenih intelektualnih i drugih potencijala i čvrsto pouzdanje u Allaha)

Hidžra je perfektno i pomno isplanirana. Odabran je štab i služba. Kupljene pouzdane i odmorne deve. Osigurana logistika, obavještajna služba. Prevareni atentatori. Vraćene, na čuvanje date, stvari i predmeti. Varka u pravcu kretanja. Trodnevno skrivanje u pećini. Čvrsta vjera u budućnost i Allahovu podršku. (Ne tuguj, ne brini, Allah je s nama ; šta misliš o dvojici sa kojima je Allah treći) ! U Medinu je poslat mladic Mus’ab b. Umejr. Učač i tumač Kur’ana! Autentični praktičar.

Hoćemo li mi početi planirati ? Hoćemo li napraviti plan rada, postaviti ciljeve, odabrati povjerljivu, poštenu i sposobnu službu, usvojiti sredstva budžeta ?! Hoćemo li na kraju hidžretske godine analizirati ostvareno ? Hoćemo li tražiti odgovornost za promašaje ?

Nova hidžretska godina je stvar identiteta.

Za vrijeme Omerova khilafeta dobili smo svoje računanje vremena i to je dio našega ukupnog identiteta. Hidžru docekuju pojedinac, brak, porodica,džemat i ummet. Dakle, moramo sagledati sta smo uradili u prosloj godini. Sta je uradio ummet? U kakvom je stanju? Kakvo je stanje islamskog ummeta koji broji milijardu i pet stotina miliona?! U momentu kad se događa Gazza, kad se palestinski narod bukvalno uništava. Kolika je svijest o tom identitetu?!

Ovaj ummet ima Kur'an, Sunnet, Ka'bu, dzumu. Ovaj ummet ima mesdzid! Ovaj ummet ima nafaku. Ovaj ummet ima Allahovu milost. Nažalost ovaj ummet nema svjesne ljude!!! Ljude od kojih bar nešto zavisi!

Ovaj ummet zivi u džehlu, u bolesti i siromastvu. Ovaj ummet ne čita, a kad cita ne razumije, a kad razumi nije u stanju ništa promijeniti, ovaj ummet ne razmislja, ovaj ummet ne proizvodi, vec samo zdere, uživa i trosi. Ovom ummetu je vazniji stomak i strast od srca i razuma.

Ovaj ummet nije odlucio dzehl baciti pod noge. Zato ne razumije, ne pamti i ne moze nista promijeniti. Umjesto proizvodnje, ovaj ummet besposliči, traća i prepričava, prenosi tudje rijeci, pravi smutnju. Umjesto da gradi, ovaj ummet ruši. Ruši ono što su čestiti preci sagradili.

Kad će ovaj ummet uciniti moralnu hidzru?! Kad će ostaviti harame i poceti graditi islamsku svijest?!

U Mekki se gradila svijest trinaest godina. Da li je i koliko gradimo mi i jesmo li ikoliko uspjeli! Prva dzamija je sagradjena tek nakon hidzre! Ustvari svi i važniji događaji islama desili su se poslije hidžre! Nakon izgradjene licnosti. Iz Medine su šestorica doveli sestoricu. Svako po jednoga.

U oprosnoj khutbi Poslanik, s.a.v.s, je naglasio potrebu orijentacije muslimana u vremenu i prostoru. Posjetio je na odgovornost svakog pojedinca za ono sto mu je povjereno. Prozvao je sve: oca, majku, dijete, muza, zenu, sve muslimane. Upozorio na harame. Najavio bacanje dzahilijjeta pod noge. Istakao vrijednost zivota i imetka. Naglasio integritet licnosti i hurmet porodice. S toga svaki musliman mora sagledati i znati u kakvom vremenu, okolnostima i prostoru zivi. Sta ga to okruzuje. U kome je dobu njegov zivot. Doba podne, ikindije, aksama ili jacije. Mora pogledati koliko je jos do zalaska sunca! Sta radi sa zivotom, imetkom i djetetom?!  Imaju vrijednosti dunjaluka koje su prolazne, a imaju vrijednosti akhireta koje su trajne. Iman, namaz, kur’an, zikr, post, zekat, sadaka, dobro djelo.

Hoće li se konačno desiti hidzra iz dzahilijjeta u istinski islam, od grijeha u pokornost, od pjesme na ucenje Kur’ana, od plesa i igre na sticanje znanja i privrjeđivanje, od traća i besposlice na citanje izvornih djela, od izbora mis ljepotica na izbor najboljih djaka i studenata, najvrijednijih radnika i heroja?!

Ne shvatimo li hidzru, i dalje ce nasi namazi biti prazni. Stajacemo bajagi pred Allahom, a zastor se nece podizati. Licemjerno ćemo pravdati sebe i djecu i sve naše i njihove zablude, te nemoćno gledati kako pate i stradaju zbog naše nemarnosti .

Ako hoćemo prenijeti istinu, moramo biti njeni vjerodostojni tumači. Ne smijemo biti posmatrači. To vidimo iz sure el-A’raf! Moramo pokazati da nas je islam usrećio!

Nema opstanka, ni ponosa bez islama. Bez ovoga dina mi ne značimo ništa.

Omer, r.a, je rekao:"Mi smo bili najponiženiji narod, pa nam je Allah ovim dinom dao ponos i snagu i kad god budemo tražili ponos mimo Allaha, Allah će nas poniziti i oslabiti"!