„Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali.“ (Al – Isra 1)

U navedenom ajetu Allah s.w.t. nam govori o jednom realnom događaju od velikog historijskog značaja za posljednju poslaničku misiju upućenu cijelom čovječanstvu.  Gospodar nas obavještava da je  u samo  jednom času noći preveo Poslanika s.a.w.s  iz Hrama  časnog  u  Hram daleki, čiju okolinu je On učinio blagoslovljenom, da bi mu pokazao neka Svoja znamenja. Ovo Poslanikovo a.s. putovanje naziva se Isra i Mi radž. Isra je putovanje Poslanika a.s. iz Haremi-Šerifa u Mekki do Mesdžidul-Aksa u Kudsu a Miradž je uzdizanje Muhammeda a.s. te iste noći do Sidretu-l-Muntehaa, mjesta do kojeg nijedno Allahovo stvorenje prije Poslanika a.s. nije došlo.  Ovaj događaj desio se Poslaniku s.a.w.s  desete  godine po prijemu poslanstva,  nakon dva izrazito teška momenta u njegovom a.s. životu: nakon što je izgubio svog amidžu Ebu Taliba i suprugu Hatidžu bint Huvejlid – dvije ključne osobe u teškom mekkanskom periodu.

U tom vremenu većina Poslanikovih a.s. sljedbenika nalazila se  -  zbog mušričkih progona  -  u izgnanstvu u Abesiniji, tako da je smrću dvoje najvoljenijih Poslanik  a.s. ostao i bez posljednje podrške. Tu godinu Resul a.s. nazva godinom žalosti. I baš  u  danima  tuge Poslaniku a.s. dolazi poziv na Noćno putovanje, putovanje Gospodaru u goste kakvo  niko ni prije ni poslije nije imao. Putovanje koje će mu olakšati  tugu za voljenim osobama ali i pokazati njegovo mjesto kod Uzvišenog Gospodara. Putovanje koje će  spomen na Resula a.s. visoko uzdići, koje će pokretati misao pokoljenja i biti vječiti izvor aktivnog sjećanja na prvu pobjedu islama. Resul a.s. je tada sa nebeskih  visina vidio sve događaje i prije i poslije njega i nagovijestio trijumf misije kojom ga je počastio Svevišnji. 

Hram časni je Kaba u Mekki. Tu je počelo Poslanikovo a.s. putovanje. A Hram daleki je Mesdžidul-Aksa u Kudusu.  Prevozno sredstvo mu je bio burak, bijela životinja veća od magarca a manja od mazge, čije je kopito brže od treptaja oka. Ime burak izvedeno je od riječi berk što znači munja, asocirajući na njegovu brzinu.

Kada je Resul s.a.w.s ušao u  Mesdžidul-Aksa, zatekao je džamiju punu vjerovjesnika. Svi su bili tu. Od Adema a.s. do Isaa a.s. sina Merjemina. Skupa su obavili namaz a Resul a.s. je imao čast da ovom veličanstvenom skupu bude imam. A potom je u pratnji najodabranijeg meleka Džibrila a.s.  uzdignut u nebeska prostranstva.  Na svakom od sedam nebesa Poslanik a.s. susrete po jednog od velikih poslanika. Na prvom nebu susreo je Adema a.s., na drugom nebu Isaa a.s. i Jahjaa a.s., na trećem nebu susreo je Jusufa a.s., na četvrtom Idrisa a.s., na petom Haruna a.s.,  na šestom Musaa a.s., na sedmom Ibrahima a.s.  Nakon sedmog neba, otišli su još dalje, do krajnje granice koju je mogao dosegnuti, do stepena krajnje blizine Svevišnjeg,  tamo odakle se čula škripa božanskog pera koje piše Allahove odluke i sudbinu.

„Čuo sam i škripu pera koje upisuje u Levhi-Mahfuz“ – govorio je poslije Poslanik s.a.w.s. Poslanik a.s. je došao do mjesta na koje Džibril nije mogao doći. On je ostao iza. Pa je Poslanik s.a.w.s rekao:  „Pogledao sam u Džibrila, a on je bio poput pohabane prostirke od straha pred Allahom“

„Kad sam stupio u Arš, htio sam izuti svoju obuću. Tad sam čuo glas uzvišenog Allaha: „Ne skidaj obuću! Arš i Kursijj su počašćeni pod tvojom obućom“. Rekoh: „Gospodaru, mom bratu Musau si rekao:  „Skini obuću svoju, ti si u svetoj dolini Tuva!“  Uzvišeni odgovori: „Približi mi se, Ebul Kasime! U Mene Musa nije kao ti. Da,  Musa je razgovarao sa Mnom, ali ti si Moj miljenik. Musa je tražio da Me vidi. Rekao sam mu: „Nećeš Me vidjeti prije nego moj miljenik“.  Zatim čuh glas iznad sebe: „Ja dižem zastor koji je između mene i tebe“. Kad Allah podiže zastor, rekoh u zanosu:

-          Ettehijjatu lillahi vessalavatu vet-tajjibat. (Najljepši selam Allahu i poštovanje i sva dobra djela.)

-          Esselamu alejke, ejjuhe-n-nebijju, ve rahmetullahi ve berekatuhu. (I tebi selam, vjerovjesniče i Allahova milost i blagoslovi). – reče Uzvišeni.

-          Esselamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. (Selam svima nama i svim dobrim Allahovim robovima) – dodadoh. Na što Džibril a.s. uzdahnu:

-          Ešhedu en la ilahe illallah, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu

Uzvišeni reče: „Približi mi se Ebul Kasime!“ I ja se približih do najbližeg odstojanja. „Čime ćeš Me počastiti, Moj Miljeniče“ – upita me. „Mojim robovanjem Tebi“ – odgovorio sam. Uzvišeni tada objavi: Subhanellezi esra bi abdihi lejlen minel mesdžidil-harami ilel mesdžidil-aksa... Hvaljen neka je onaj koji je u jednom času noći preveo svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki...

Onda me upita:  „Šta tražiš od Mene?“ „Ummet“ – odgovorih...“

Šta možemo naučiti iz kazivanja o Israu i Miradžu?

Put Isra i Miradža nije slučajno  vodio iz Mekke preko Kudusi-Šerifa. Njegov značaj je u tom što je to put  važnih historijskih događaja, stjecište više značajnih Allahovih poslanika a.s. To je činjenica koja jasno naglašava da je Islam din koji  u sebi sjedinjuje i upotpunjuje sve objave ranijih poslanika.

To su historijski tragovi koje je trebalo pokazati Poslaniku a.s., koji ih je znao čitati i na bazi tih iskustava praviti zamah za vizionarski iskorak u budućnost.  Historijsko iskustvo je važan faktor  životne mudrosti. Ovo ističe i Allah s.w.t. na nekoliko mjesta u Kur anu kada poziva ljude da putuju po svijetu i vide kako su završili oni koji su bili prije njih. Jer je zakon života ne promjenjiv.  „A ti nećeš u Allahovom zakonu izmjena naći“ (Ahzab 62)

Nažalost ummet danas ne zna čitati tragove historije u čije obrise svakodnevno gleda. Zato cionistima danas nije nimalo teško da čitavom ummetu prkose upravo sa zidova blagoslovljenog Kudusi-Šerifa. Dakle, lekciju očito nismo naučili. A Resul a.s. je predvidio ovakve krize i upozorio nas.  Treba shvatiti da prostor i  vrijeme neće biti naklonjeni nama samo zato što smo muslimani. I jedno i drugo su saveznik onome ko ih razumije.

Okupljanje svih vjerovjesnika i poslanika a.s. na jednom mjestu je pokazatelj jedinstva čovječanstva čiji je bajraktar posljednji Poslanik Muhammed a.s., poslije kojeg više nema poslanika. Miradž je isto tako razdvojio iskrene vjernike od onih koji to nisu.

Miradž je pokazao milost Allahovu prema ljudima ali i svu plemenitost Resula. On  s.a.w.s nije dao prednost sebi nad ummetom. Kad ga je Svevišnji pitao šta želi od Njega, Poslanik a.s. nije tražio ništa za sebe. Nije poželio nagrade koje  bi zadovoljile njegovu plemenitu dušu. Ne, nego prednost daje Ummetu. Učeći ujedno i nas da se žrtvom i radom za opšte, zajedničko  dobro dokazuje  moralna veličina čovjeka.  I samo je rekao Gospodaru:

„Neću biti zadovoljan dok je i jedan čovjek iz mog ummeta u Vatri.“

Namaz je miradž vjernika

Jedna vrlo važna stvar koju treba naglasiti kada se govori o Miradžu jeste činjenica da  se Poslanik a.s. sa ovog uzvišenog putovanja ummetu vratio s  naredbom pet dnevnih namaza. Koliko je jaka, dakle, naredba namaza svjedoči upravo činjenica da je objavljen  dok je Resul a.s. bio na najuzvišenijem mjestu, dok su sve druge naredbe poput posta, zekata, hadža itd. stizale posredstvom Džibrila a.s. na zemlju. Namaz je jedini islamski propis naređen na nebesima, zato ga treba dobro čuvati.

To je  hedija koju nam je Resul s.a.w.s donio sa najčasnijeg mjesta.  Hedija koja nam omogućava svakodnevni susret sa Gospodarom svjetova. A ima li išta ljepše od toga? Ulazak u namaz znači odlazak kod Allaha. Onog momenta kad rob izgovori početni tekbir „Allahu ekber“, Svevišnji se okrene njemu i gleda ga.  Na taj način svako pojedinačno može imati svoj lični miradž. Klanjajući iz vakta u vakat musallija svakodnevno razmjenjuje selame sa Gospodarom, na isti način kako je to činio i Resul s.a.w.s na miradžu.

Najvrjednije djelo je, kaže Poslanik s.a.w.s: „Namaz u njegovom vremenu“. Isto tako se u vjerodostojnim hadisima prenosi da je Poslanik s.a.w.s rekao:

„Ključ Dženneta je namaz“!  „Svjetlost vjernika je namaz“!  „Lijek vjernika je namaz“!

Namaz je svrha postojanja. Zbog toga je čovjek i stvoren. „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju“ (Ez-Zarijat 56)

Interesantno i posljednje riječi koje je Resul s.a.w.s uputio ummetu bile su: „Namaz, ummete, namaz. I bojte se Allaha u pogledu onih koji su u vašem posjedu“.

Gospodaru naš, Tvoje obećanje koje si dao Resulu na Miradžu je čvrsto. Učini nas dosljednim sljedbenicima njegova ummeta i njega zadovoljnim na Danu sudnjem.