Ovu dirljivu i poučnu priču smo preveli sa švedskog jezika, a napisao ju je brat čija je supruga preselila na Ahiret prije mjesec dana. Ova priča je, zaista, nešto posebno, priča o nesvakidašnjoj snazi imana jedne mlade žene.

„Moja žena je živjela četiri godine sa teškim oboljenjem od raka. Svaki dan su je liječili i davali joj odgovrajuće tretmane, sve dok jedan dan doktor nije rekao da joj nema spasa. Preostalo je samo da se vrati kući i čeka smrt. Imamo prelijepu kćerkicu od četiri godine. Moja voljena supruga je počela klanjati od svoje sedme godine, a pokrila se u devetoj godini života. Mnogo je voljela svoje roditelje i svoju braću i sestre. Bila je puna ljubavi i nježnosti prema drugima, i željela je i drugom što je željela i sebi: radost, napredak i džennet Firdevs. Svaku noć bi klanjala dobrovoljni namaz (kijamullejl), u kojem bi znala ostati na sedždi i po sat vremena, moleći Allaha, dželle šanuhu, da podari muslimanskom ummetu napredak i sreću. Ovo je bila  njena praksa i prije nego što se razboljela.

 Jedno jutro su je, iznenada, probudili jaki bolovi. Hitna služba nas je odvezla u bolnicu, gdje su konstatovali da se rak proširio i zahvatio i predjele leđa i da zbog toga više nikada neće moći da stane na noge. Gledao sam u svoju suprugu i nisam znao šta da joj kažem. Rak joj je pojeo pluća tako da nije mogla ni da diše bez vještačke pomoći. Imala je velike poteškoće sa disanjem. Zamislite da vam neko stavi silom glavu pod vodu i onda vam pred samo padanje u nesvijest izvadi glavu iz te vode. Ili da danonoćno dišete kroz tanku slamčicu.

 Zamolila me da pozovem doktora i medicinske sestrice. Htjela je nešto da im kaže. Upitala ih je:  “Ima li igdje na svijetu doktor koji mi može pomoći? „Ne“, odgovorili su. „Pokušali smo sve“. „Ali, ja znam da ima neko ko može da mi pomogne. Onaj koji može zaista da izliječi, Onaj koji olakšava, Onaj koji te nikada ne iznevjeri“, rekla im je.

 „A ko je to?“, upitali su začuđeno. „To je Allah, jedini Bog. Zar nije blagodat Njegova da mogu pomjerati svoje ruke, i da mogu da vidim i čujem? Ono što me sad boli jeste što ne mogu pasti na sedždu. Voljela bih da to mogu opet uraditi“, rekla je.

 Unatoč ovakvom stanju, izvršavala je svoje namaze na vrijeme, klanjala je sunnete i svoje noćne namaze ležeći u krevetu. Tako mi Allaha, nisam uspio da se probudim na sabah-namaz prije nje u toku svih 19 dana koje smo proveli u bolnici. Udarala bi daljinskim o krevet kako bi me probudila da joj pomognem staviti mahramu i pokrijem je sa navlakom, kako bi zajedno klanjali. Rekao je Allahov poslanik, s.a.v.s.: „Kad se obraćaš Allahu u molitvi, budi siguran da On zaista uslišava“. (Sunen At-Tirmizi). Pričala bi mi kako mnogo žudi za Džennetom, da vidi Allaha i da sretne Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i da joj Allahov Poslanik, s.a.v.s., bude komšija u džennetu Firdevs.

 Jedne noći me probudila i zamolila da joj pomognem staviti mahramu da klanja noćni namaz. Pogledao sam na sahat, bilo ja dva sata. Tako mi Allaha, ono što sam tad vidio neću nikad zaboraviti. Kad sam joj se približio da joj pomognem sa hidžabom primijetio sam da je sva bila krvava, a isto tako i njezin krevet, kao i patos oko kreveta. Zamolio sam je da se nasloni i otišao da zatražim pomoć. Da se tada nije probudila, vjerovatno ne bi više nikad. Dok je spavala iz njezinog tijela je, dakle, curila krv.

 Nekoliko sati nakon toga je pala u komu. Unatoč svemu tome, probudila se i uzviknula moje ime: „Ubejde! Sabah-namaz je!“, a zatim bi opet pala u komu. Ja sam joj tad stavio hidžab (mahramu) na glavu, pokrio je navlakom, pomilovao je po rukama i po licu i, da bih je umirio, rekao da smo klanjali sabah-namaz. Tad su joj suze udarile na oči. Allahi mi, to se tako nastavilo od namaza do namaza – kao  da je bila programirana za namaze. (Allahu ekber!)

I, u ponedjeljak, u 2:15 sati, sjedio sam joj pored glave i držeći je za ruku izgovarao: „La ilahe illallah, Muhammedun resulullah“, i ona bi to izgovarala. Uzdahnula je duboko i kad sam je zovnuo, pogledala je prema gore i uzela svoj posljednji dah. (Allahu ekber, ve lillahilhamd!)

 Hvaljen neka je Allah koji mi je u svemu ovome podario sabur i mir u mome srcu. Poljubio sam je i zamolio Allaha, dželle šanuhu, da je nagradi, i da je učini od stanovnika Dženneta.

Ispunjavala ju je neka sreća i radost, na njenom licu se mogao primijetiti njezin lijepi osmijeh. Imala je širok i lijep osmijeh. Zamolili su me da nakratko napustim sobu u kojoj se nalazila, i kad sam se vratio primijetio sam da je imala hidžab na glavi i Kur’an pored svog lijepog lica. Upitao sam sestricu radoznalo zbog čega su tako postupili. Odgovorila je da je to bila želja moje supruge.

 Nije htjela da je neki stranac vidi bez hidžaba (otkrivenu) ni ovako umrlu, pa čak ni osoblje koje svakodnevno čisti sobe, ukoliko bi bili muškarci. Inače, Kur’an, koji joj je sada bio pored glave, mnogo je čitala (učila). Svaki put kad bismo došli u sobu, našli bi je da čita iz Kur’ana. Preselila je u 25. godini života, a zadnje četiri godine je živjela sa svojim teškim oboljenjem od raka.

 Kad je nastupio sabah, klanjao sam u sobi u kojoj je boravila. Nakon namaza sam pogledao prema njoj i rekao: „Ovo je prvi put da klanjam sabah-namaz prije tebe“. Do sada je ona mene uvijek budila na sabah, kako prije, tako i nakon oboljenja. Uz Allahovu pomoć, uspijevala je da da najbolje i najviše od sebe onda kad joj je bilo najpotrebnije. Bila je spremna: spakovala je torbu sa svojom lijepom ličnošću, dobrim djelima, namazom, sadakom, imala je lijepu vezu sa svojim roditeljima, koji su bili zadovoljni njom, a i ona njima, i imala je divnu vezu sa svojim mužem.

 Nakon što su je okupali i zamotali u ćefine, imao sam priliku da je još jednom vidim. Tako mi Allaha, njen osmijeh je bio još veći, i bila je tako lijepa, ljepša je tad bila nego na dan svoje udaje. Allaha mi! Nekoliko braće, koji su bili na dženazi, tvrdili su kako su osjetili miris miska. Imala je želju da se muslimanski ummet ujedini, a posebno mi ovje u gradu Uppsali (Švedska), da budemo zajedno, u ime Allaha, i da radimo po Njegovim propisima, da poboljšamo naše islamske veze i učvrstimo ih. U svojim dovama je molila za sestre, koje se još nisu pokrile, da im Allah, dželle šanuhu, pomogne da donesu čvrstu odluku i naprave taj važni korak.

 Na kraju, želim da poručim braći i sestrama: Znajmo da sa sobom, nakon smrti, nećemo ponijeti ništa osim svojih dobrih dijela. Znajmo da nas čeka polaganje računa za ono što smo činili u svom kratkom životu na dunjaluku. Ispunimo svoj život pokornošću Allahu, dželle šanuhu, slijedimo Njegove naredbe, klonimo se Njegovih zabrana, i neka nam u tome bude uzor Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.“

 P. S. Gornji tekst sam samoinicijativno dotjerao jezički i tehnički, budući da mi je prevodilac, Allah neka ga nagradi, nepoznat. Neka Allah, dželle šanuhu, podari spomenutoj rahmetli sestri najljepše mjesto u Džennetu, kao i svima onima koji tekst pročitaju, prime pouku, drugima ga proslijede i distribuiraju, nastoje da stanje islama u svojim porodicama i džematima učine sličnim ili približnim iz gornje priče, a nas se sjete u svojim iskrenim dovama.

 Pouka br. 1: “I Mi ćemo vas na iskušenje stavljati, dijelom strahom, dijelom glađu, i umanjivanjem imetka i gubitkom života i plodova! A strpljive obraduj, one koji, kad ih nesreća kakva zadesi, govore: ‘Mi Allahu pripadamo i mi se Njemu vraćamo!’ Takvima pripadaju blagoslovi od njihova Gospodara, i milost. Takvi su na Stazi Pravoj!” (El-Bekare, 155-157)

 Pouka br. 2: “Zar misle ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da na kušnju stavljeni neće biti?! A Mi smo na kušnju stavili i one prije njih, pa je Allah doista ukazao na one koji zbore istinu a ukazao je i na lažljivce. Zar misle oni koji zlodjela čine  da će Nama umaći?! O, loše li prosuđuju oni! A ko se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći! On sve čuje i sve zna. A onaj ko se bori – pa, za sebe bori se! Doista je Allah neovisan od svih svjetova!  A onima koji vjeruju i rade dobra djela doista ćemo prekriti ružna djela njihova i sigurno ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi za ono što su oni činili. Čovjeku smo oporučili da roditeljima svojim dobro čini. A ako te oni budu podsticali da drugog ravnim smatraš Meni, o čemu nikakva znanja ne posjeduješ ti, nemoj ih slušati! Meni ćete se vi vratiti, pa ću vas Ja obavijestiti o svemu što ste činili! A one koji vjeruju i rade dobra djela sigurno ćemo Mi međ’ dobre ljude uvesti.” (El-‘Ankebut, 2-9)

 Pouka br. 3: “Zar mislite da ćete u Džennet ući a da Allah ne pokaže one između vas  koji su borci na Allahovu Putu i one koji su strpljivi?!” (Ali ‘Imran, 142)

 Pouka br. 4: “Zar ste mislili da smo Mi vas zaludu stvorili i da se Nama nećete vratiti?! (El-Mu’minun, 115)

 Pouka br. 5: “Iskoristi pet stvari, dok te nije spriječilo drugih pet: život, prije smrti; zdravlje, prije bolesti; slobodno vrijeme, prije zauzetosti; mladost, prije starosti; i bogatstvo, prije neimaštine.” (Hadis)

Pouka br. 6: “Kada dijete počne raspoznavati koja mu je desna a koja lijeva ruka, počnite ga navikavati da klanja.” (Hadis)

 Pouka br. 7: “Naređujte svojoj djeci da klanjaju namaz kada navrše sedam godina. Kaznite ih (ako ne poslušaju) i prisilite ih kada navrše deset godina.” (Hadis)

 Pouka br. 8: “Kome budu dodijeljene četiri sljedeće blagodati, dato mu je dobro ovog i budućeg svijeta: jezik, koji Allaha spominje; srce, koje je zahvalno; tijelo, koje strpljivo podnosi teškoće; i supruga, koja zbog svoje čestitosti čuva ugled svoga muža i njegovu imovinu.” (Hadis)

 Pouka br. 9: “Uzvišenom Allahu pripada ono što uzme, a Njegovo je i ono što daje. Sve je kod Njega vezano za jedan određeni rok. Zato, budite strpljivi, i nadajte se Allahovoj nagradi za strpljivost!” (Hadis)

 Pouka br. 10: “Sa slijedeća tri svojstva čovjek postiže sreću na oba svijeta: strpljenjem u nesreći; zadovoljstvom Allahovim odredbama; i dovom u raspoloženju i izobilju.” (Hadis)

 Priredio Abdullah Hodžić,

imam Bijele džamije u Gračanici,

03.04.2009. godine