Hazreti Bilal je otišao do Ebu Bekra, r. a., i rekao: “O halifo Poslanika, čuo sam Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Najvrijednije vjernikovo djelo je džihad (borba, zalaganje, trud) na Božijem putu.’”

Ebu Bekr, r. a., mu reče: “Šta smjeraš (želiš), o Bilale?!” On odgovori: “Želim da se borim na Božijem putu sve dok ne umrem.” Ebu Bekr, r. a., reče: “A ko će nam učiti ezan?” Bilal, r. a., očiju punih suza, reče: “Ja, zaista, nikome neću učiti ezan poslije Poslanika, s.a.v.s.”

Ebu Bekr, r. a., reče: “Ipak, ti Bilale ostani i uči nam ezan!” Bilal, r. a., reče: “Ako si me oslobodio ropstva da budem tvoj, onda neka bude onako kako ti želiš, a ako si me oslobodio Allaha radi, onda me ostavi i prepusti Onome radi koga si me oslobodio.” Ebu Bekr, r. a., reče: “Doista, Bilale, oslobodio sam te Allaha radi.”

Potom je Bilal, r. a., otputovao u Šam (Siriju), gdje je ostao angažovan u borbi na Božijem putu. On o sebi kaže: “Nisam mogao ostati u Medini nakon smrti Poslanika, s.a.v.s.” Kad god bi Bilal učio ezan i došao do riječi: Ešhedu enne Muhemmeden Resulullah, sjetio bi se Poslanika, s.a.v.s., pa ga je gušilo u grlu i grudima zbog žalosti i tuge za Poslanikom, a. s., i plakao bi, te je sa mudžahidima otišao u Siriju.

Nakon dvije godine, Bilal, r. a., je u snu vidio Poslanika, s.a.v.s., koji mu je rekao: “Kakva je to otuđenost, o Bilale?!, zar nije vrijeme da nas posjetiš?” Bilal, r. a., se probudio žalostan, zaputio se ka Medini i došao do Poslanikova, s.a.v.s., kabura. Tu je plakao i dugo se zadržao. Kada su došli Hasan i Husejn (Poslanikovi unuci), ljubio ih je i privio uza se, a oni su mu rekli: “Želimo da proučiš ezan u zoru (za sabah-namaz).”

I, zbilja, popeo se Bilal na krov džamije i kada je izgovorio: Allahu ekber! Allahu ekber!, uzburkala se Medina. Kada je izgovorio: Ešhedu en la ilahe illellah, povećala se uzburkanost, a kada je izgovorio: Ešhedu enne Muhammeden Resulullah, žene su izašle iza zastora (odaja) svojih, pa nije viđen dan u kojem se više plakalo od toga dana. (Allahu ekber! La ilahe illellah, Muhammedun Reslullah. Subhanallah!)

A kada je emirul-mu’minine (vođa pravovjernih) Omer, r. a., posjetio Siriju, muslimani su mu se obratili  s molbom da zamoli Bilala, r. a., da im prouči ezan za jedan namaz. Kada je nastupilo vrijeme namaza, vođa pravovjernih je pozvao Bilala i zamolio ga da prouči ezan. Bilal se popeo i zaučio, a ashabi, koji su se družili i živjeli s Poslanikom, s.a.v.s., plakali su kao nikada prije, a najviše od njih je plakao Omer, r. a.

Kada je ležao na smrtnoj posteljini, njegova supruga je sjedila pokraj njega i plakala, a Bilal, r. a., rekao joj je: “Ne plači, sutra ću se susresti sa miljenicima – Muhammedom, s.a.v.s., i njegovim ashabima!” (Allahu ekber!)

Bogobojaznost je najbolji kapital, a onaj ko je bogobojazan, nikada nije na gubitku.

Koračajmo putevima dobra kao po mokrom pijesku, koraci se ne čuju, ali su tragovi vidljivi.

-2-

POUKA 1: “Ti reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rodbina vaša, i imeci vaši koje ste stekli, i trgovina za koju se bojite da prohođe neće imati, i kuće vaše u kojima uživate, draži od Allaha i Njegova Poslanika, i borbe na Putu Njegovu, tada sačekajte dok Allah Svoje naređenje ne donese!’ A Allah neće na Pravu Stazu uputiti narod grješnički!” (Et-Tevbe, 24)

Prenosi se da je Omer ibn el-Hattab, r. a., rekao Poslaniku, s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, draži si mi od svega drugog osim samog mene.” Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zatim rekao: “Niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od samog sebe.” Omer, r. a., je potom rekao: “Tako mi Allaha, ti si mi sada draži i od samog sebe.” Poslanik, s.a.v.s., je zatim rekao: “Eh, tako, Omere!”

Prenosi se i da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti pravi vjernik, dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih ljudi.” Što više volimo Allaha, dželle šanuhu, i Njegova Poslanika, s.a.v.s., to ćemo biti pažljiviji i više ćemo voljeti svoje roditelje, djecu, braću i sestre, sve ljude, kao i sva Božija stvorenja. Jer, naša obaveza je da Allahu činimo ibadet, izvršavamo Njegova naređenja, volimo i pokoravamo se Poslaniku, s.a.v.s., činimo dobro jedni drugima, a Allah, dž. š., će suditi svima prema njihovim djelima i namjerama.

POUKA  2: Došao jedan čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: “Allahov Poslaniče, šta bi rekao za čovjeka koji voli jednu grupu ljudi, a nije se s njima sastao?” Alejhisselam je odgovorio: “Svaki čovjek će biti s onim koga je volio.” Logično je da oni koji iskreno vole Allaha i Njegova Poslanika, ljubav iskazuju pokornošću i izvršavanjem Allahovih propisa. Volimo Poslanika, s.a.v.s., i uzmimo ga za uzor u svemu.

POUKA 3: Ljubav prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku priskrbljuje vječnu sreću i blagostanje, dok je sve mimo njih kratkotrajno i prolazno. U jednom hadisu se kaže: “Rekao mi je melek Džebrail: ‘Muhammede! Živi kako hoćeš – najzad ćeš umrijeti. Voli koga hoćeš – ipak ti se valja s njim rastati. Radi šta hoćeš – to će te, doista, dočekati (na Sudnjem danu).’”

POUKA  4: Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko slijedi moj Sunnet, taj me voli, a ko mene voli, bit će zajedno sa mnom u Džennetu.”

POUKA  5: “Kada muezzin zauči ezan petkom u podne, vjernicima postaje zabranjen svaki posao (dok hutbu ne odslušaju i džumu-namaz ne završe).” (Hadis)

POUKA  6: “Kada čujete ezan, ponavljajte (u sebi) riječi koje izgovara muezzin.” (Hadis) Riječi ezana treba ponavljati idući u džemat ili čekajući namaz u džamiji, osim ako čovjek nije spriječen. A koliko je samo onih koji slušaju ezan prolazeći pokraj džamije, sjedeći u ili pred kafanom, gledajući televiziju, pričajući prazne priče, a da i ne haju za mujezinovim riječima, koje se čuju kilometrima: Dođite na namaz, dođite na spas! Za pozivom apsolutno ne mare i ponašaju se kao da su gluhi. Baš kao da je ezan namijenjen samo za imame, mujezine i malu skupinu vjernika. Opametimo se, o razumom obdareni.

POUKA  7: “Kad bi ljudi znali kakva se ljepota krije u ezanu i u prvom safu, te kad ne bi našli drugog načina da dosegnu tu ljepotu nego putem izvlačenja slamki (pa kome sreća dopadne) – i to bi učinili. Kad bi ljudi znali koliko je koristi od pravovremenog obavljanja podne namaza, natjecali bi se da ga na vrijeme klanjaju. I, najzad, kad bi znali šta imaju (i koliko se blago krije) u zajedničkom klanjanju jacije i sabah-namaza, išli bi u džamiju (u džemat) pa makar i puzeći.”

POUKA  8: Znate li da je pet vakata namaza prvo što će ovaj ummet prestati izvršavati. Klanjat će oni bajram-namaze, neki  džume i dženaze-namaze, ali većina će izbjegavati džemat i neće klanjati pet vakata namaza. Bojimo se da je to vrijeme došlo. Nema kuće bez temelja, a temelj islama je namaz. Allahu, uputi nas da se odazivamo na zov ezana i klanjamo pet dnevnih namaza sve dok smo na ovome svijetu. Nagradi one koji ovo pročitaju, primijene i drugima proslijede, a nas ne zaborave u svojim dovama. Amin.