Abdullah b. Wasan priča kako je jedne prilike u jednom od sokaka u Basri ugledao uplakanog dječaka kome je iz sazaljenja prišao i upitao ga zašto plače, a dječak mu odgovori:»Plačem jer me je strah od džehennemske vatre»! Abdullah začuđeno i pomalo ironično upita:»Mladiću, pa ti si tako mali, a bojiš se vatre»!? Dječak odgovori:»Amidža, gledao sam majku kako, dok loži vatru, prvo stavlja sitne grančice, pa onda krupna drva»! Upitao sam je zašto prvo loži sitno granje, a ona mi odgovori:»Sine moj, velika drva se ne mogu zapaliti bez ovih malih»! Pouka: Razmislite djeco i roditelji!!!