|
Napisao H. Subašić
|
Kad se jednom Harun ar-Rašid vratio sa hadža, boravio je nekoliko dana u Kuffi. Kad je izašao jedne prilike susrete ga Behlul (naizgled neuračunljiva osoba) i poče ga jakim glasom dozivati:“Harune, Harune“! Harun ar-Rašid upita ko ga to tako zove i kad mu rekoše da je Bahlul, naredi da se podigne zastor (inače je sa ljudima govorio iza zastora) i upita ga:“Znaš li ti mene“? Kaže:“Znam“....
„A ko sam ja“? Bahlul odgovori:“Ti si onaj koji će odgovarati Allahu, ako se nalazi na istoku, a nekome se učini zulum na Zapadu, Allah će ga pitati šta je poduzeo“! Harun zaplaka i poge glavu. Harun ga ponovo upita kako vidi njegovo stanje, a Bahlul odgovori:“Omjeri svoje stanje prema Kur’anu i znaćeš:“Čestiti će biti u džennetu, a pokvareni u vatri“! (al-Infitar 13-14). Harun ponovo upita:“A naša djela“?! Bahlul odgovori:“Allah samo od čestitih prima“! (al-Maideh 27). „A naše rodbinsko porijeklo sa resulom“? Bahlul odgovori:“Kad se u sur puhne, prestaju veze među njima toga dana i neće imati kad pitati jedni za druge“! (al-Mu’minun 101). „A šta je sa šefa’atom Poslanika za nas“?! Bahlul odgovori:“Toga dana neće koristiti šefa’at, osim kome Milostivi dozvoli i sa čijim govorom zadovljan bude“! (Taha 109). Harun ga upita, da li mu šta treba, a on odgovori:“Treba, možeš li mi oprostiti grijehe i uvesti me u džennet“? „Ja to ne mogu, ali sam čuo da imaš duga pa da ti ga odužim“? Bahlul mu odgovori:“Dug se dugom ne vraća, nego vrati ti svoj dug narodu“! Harun ponovo upita Bahlula da mu odredi pomoćsve do smrti, a on odgvori:“Ti i ja smo Allahovi robovi, zar misliš da će se Allah tebe sjetiti, a mene zaboraviti“? „I draže mi je ono što je u Allaha, nego ono što je u tvojoj prolaznoj ruci“! Harun poge glavu i dobro zapamti Bahlulove savjete. |