U kojoj ćeš biti mlada kao neizgovorena riječ
I lijepa kao nevidljivo svitanje,
U kojoj ćeš se isplakati u kišnoj noći za mnom
I čekati da se pojavim iz polusna ili iz proljeća.

Htio sam Ti napisati najljepšu pjesmu,
U kojoj ćemo isprositi vedre oblake
I ležati nemoćni kao žetva u polju,
U kojoj ćemo ispravljati cvrkut rijetkim
pticama
I svraćati do ljudi samo zbog imena nerođenih sinova.

Htio sam Ti napisati najljepšu pjesmu,
Ali su mi za tako što nedostajale riječi.